Milan Kundera

od **polly88** Sre Avg 31, 2011 3:13 am

Milan Kundera rođen je 1. travnja 1929. godine u Brnu (Čehoslovačka, danas Češka). Rodio se u obitelji srednjeg sloja. Njegov otac, Ludvík Kundera, svojedobno učenik skladatelja Leoša Janáčeka bio je češki muzikolog i pijanist, a bio je i na čelu Janáčekove Muzičke akademije u Brnu. Milan je naučio svirati glasovir od oca i kasnije je otišao na studij muzikologije i kompozicije. Muzikološki utjecaji i referencije brojni su u njegovom književnom opusu. Kundera je, također, u Pragu studirao književnost i estetiku, no nakon dva semestra prešao je na prašku filmsku akademiju, gdje je slušao predavanja iz režije i scenaristike. Nakon što je 1952. diplomirao, ondje je počeo predavati svjetsku književnost.

Kundera je pripadao generaciji mladih Čeha koji su stekli malo ili nimalo iskustva s predratnom demokratskom Čehoslovačkom Republikom. Na njihovu su ideologiju znatno utjecala iskustva Drugog svjetskog rata i njemačke okupacije; tako, godine 1948., Kundera se još mladić pridružio vladajućoj Čehoslovačkoj komunističkoj partiji. Godine 1950. on i još jedan češki pisac, Jan Trefulka, bili su isključeni iz partije zbog „antipartijske djelatnosti“. Obojica su književno obradila taj incident: Kunderu je on nadahnuo za glavnu temu romana „Šala“ (1967). Kundera je ponovo primljen u Komunističku partiju godine 1956., da bi naposljetku po drugi put iz nje bio isključen godine 1970. Zajedno s drugim češkim umjetnicima i književnicima, poput Václava Havela, i Kundera se angažirao u Praškom proljeću (1968), kratkom razdoblju reformističkog optimizma koje je ugušila sovjetska invazija Čehoslovačke u kolovozu iste godine. Kundera je i dalje ostao angažiran u reformi češkog komunizma i oštro je javno, u tisku, polemizirao s Havelom, govoreći da bi svatko trebao ostati staložen, jer „nikoga još ne zatvaraju zbog mišljenja“, a „značaj Praške jeseni mogao bi u konačnici biti veći od značaja Praškog proljeća“. No na kraju je Kundera napustio svoje refromističke snove i odselio se u Francusku godine 1975. Francuski je građanin od 1981. godine.

Kundera je počeo objavljivati 1953. godine. Pisao je i na češkom i na francuskom jeziku. Zadnje je romane napisao na francuskom.
Već je svojim prvim romanom „Šala“ (1967) stekao slavu u domovini i svijetu. Priča o osveti bivšeg studenta Ludvíka koji, da bi impresionirao kolegicu, na razglednicu nepromišljeno napiše: „Optimizam je opijum za narod. Zdrava atmosfera zaudara na glupost. Živio Trocki!“, zbog čega biva izbačen s fakulteta i iz partije te završava na prisilnom radu u rudniku, očarala je onodobnu kritiku pa je godinu dana nakon objavljivanja roman nagrađen nagradom Udruženja čehoslovačkih pisaca. Knjiga je iste godine doživjela i ekranizaciju – na veliko platno ju je prebacio češki novovalac Jaromil Jireš.

Ekranizacije Kunderinih djela su brojne, a kao mali kuriozitet ističe se srpska ekranizacija iz 1968. godine drame „Vlasnici ključeva“, koja pripada onom izbačenom dijelu Kunderina opusa. Godine 1988. Philip Kaufman ekranizirao je drugi Kunderin hit, roman „Nepodnošljiva lakoća postojanja“, objavljen 1984. u Torontu. U njemu Kundera na primjeru nekad uspješnog kirurga Tomáša, baš kao i u „Šali“, opisuje kako represivni državni aparat razara relativno normalne živote.

Iako se sličnom tematikom bavi i u svojim ranijim djelima – „Oproštajnom valceru“ (1972) o zgodama iz jednih čeških toplica; „Život je drugdje“ (1973) o životu i padu samoživog pjesnika Jaromila te u „Knjizi smijeha i zaborava“ (1978), romanu kojeg sačinjava 7 odvojenih priča - Kunderi skice iz života Češke u vrijeme Praškog proljeća i sovjetske okupacije služe samo kao kostur kojeg nadograđuje sebi svojstvenim postupcima o kojima naširoko piše u teorijskom eseju „Umjetnost romana“ iz 1985.
„Umjetnost romana“ daje nam ključ za čitanje Kundere, iza čije se nevjerojatne erudicije skriva i zakučasta, no razrađena teorija u kojoj Kundera ustraje u tome da njegovi romani nikako nisu psihološki. U njima, navodi u „Umjetnosti romana“, svijet pokušava spoznati uz pomoć egzistencijalne šifre svakog pojedinog lika – šifre koja se sastoji od nekoliko pojmova koji su bitni za razumijevanje tog „eksperimentalnog ega“ pomoću kojeg propituje brojne mogućnosti postojanja.
Složenost egzistencije u modernom svijetu Kundera u svojim romanima pokušava zahvatiti pomoću triju osnovnih pretpostavki vlastitog pisma – „korjenitog ogoljavanja“, „romanesknog kontrapunkta“ i „specifično romanesknog ogleda“. Prva se odnosi na potrebu za zgušnjavanjem bitnog, druga na ravnopravnost glasova (fabula, tema) i nedjeljivost cjeline, dok se treća odnosi na meditativne esejističke umetke koji određuju ton romana - u „Šali“ bi to bila Jaroslavova muzikološka teorija, u „Nepodnošljivoj lakoći postojanja“ to je umetnuti esej o kiču itd.
Kundera, koji od sredine '80. piše na francuskom jeziku, strašno je osjetljiv na prijevode svojih djela te je, ne jednom, po tom pitanju urgirao kod raznih izdavača. Francuske prijevode svojih čeških romana nadgleda osobno pa se smatraju autorskim djelima i potpisuju se njegovim imenom.

Romani i pripovijetke:
• „Šala“ (1967)
• „Smiješne ljubavi“ (1968)
• „Život je drugdje“ (1969)
• „Oproštajni valcer“ (1976)
• „Knjiga smijeha i zaborava“ (1979)
• „Nepodnošljiva lakoća postojanja“ (1984)
• „Besmrtnost“ (1990)
• „Polaganost“ (1993)
• „Identitet“ (1998)
• „Neznanje“ (2000)

Eseji:
• „Umjetnost romana“ (1985)
• „Iznevjerene oporuke“ (1992)
• „Zavjesa“ (2005)

Drama:
• „Jacques i njegov gospodar“ (1975)

Kundera je inače povučena osoba koja puno drži do vlastite privatnosti. Intervjue daje otprilike svakih 10 godine, a od svih svojih svjetskih izdavača zahtijeva da mu u biografiji budu navedeni samo osnovni podaci.

od **polly88** Sub Sep 17, 2011 1:30 am

Kundera je za mene još uvijek zagonetka. Pročitala sam četiri njegove knjige i mišljenja i dojmovi idu iz krajnosti u krajnost. Najviše mi se svidjela "Šala", a ni "Posljednji valcer" nije bio loš. S druge strane, "Nepodnošljiva lakoća postojanja" uopće mi se nije svidjela, a ni "Smiješne ljubavi" nisu puno bolje. Sve je to čitljivo, ali ono što sam primijetila za sve četiri knjige je to da ne ostaju dugo u sjećanju. Trenutno se ne mogu uopće sjetiti što se događa u kojoj knjizi, možda samo u fragmentima... Vjerojatno ću ga nastaviti čitati jer imam dosta njegovih knjiga u kućnoj biblioteci, ali ne tako skoro...

Igrom slučaja sam za fakultet trebala pročitati neke dijelove i iz njegove knjige "Umjetnost romana" i to mi se jako svidjelo. Da sam imala više vremena, pročitala bih sve eseje, ali nisam... Jako zanimljiva knjiga, i ne bih ju preporučila samo struci, nego i onima koji inače vole književnost i teoriju, jer je pisana razumljivim jezikom i dosta ju je lako shvatiti. Govori i o svojim knjigama pa bi bilo lijepo nakon što se pročitaju sve njegove knjige, pročitati "Umjetnost romana" kako bi se dobilo na zaokruženosti i saznalo "što je pisac htio reći".

***

"- U ovoj zemlji ljudi ne cijene jutro. Bude se na silu uz pomoć budilnika koji im razbiju san kao oštricom sjekire i od tog trenutka znaju samo za žurbu. Recite mi kakav može biti dan koji počinje takvim aktom nasilja? U šta se pretvaraju ljudi koji uz pomoć budilnika dobijaju svakog jutra po jedan mali elektrošok? Oni se na taj način iz dana u dan privikavaju na nasilje, a odvikavaju od zadovoljstva. Vjerujte mi, karakter ljudi uslovljavaju njihova jutra."

Oproštajni valcer

od **Nelly** Ned Sep 18, 2011 10:43 am

Ja volim Kunderu.

Jednom, kad je uspavao i kad je bila tek u prvom predvorju sna pa mu je još mogla odgovarati na pitanja, rekao joj je: »Tako, a sad odlazim.« »Gde?« upitala je. »Daleko odavde«, rekao je strogim glasom. »Idem s tobom!« rekla je i uspravila se u postelji. »Ne, ne možeš. Odlazim zauvek«, rekao je i izašao iz sobe u predsoblje. Ustala je i zatvorenih očiju krenula za njim. Na sebi je imala samo kratku košuljicu, bez ičega dole. Lice joj je bilo nepomično, bez ikakvog izraza, ali pokreti su joj bili energični. Izišao je iz predsoblja u hodnik (zajednički hodnik stambene zgrade) i zatvorio za sobom vrata. Naglo ih je otvorila i pošla za njim, u snu čvrsto uverena da on namerava otići zauvek i rešena da ga zadrži. Sišao je niz stepenice na prvo odmorište i tu je sačekao. Prišla mu je, uhvatila ga za ruku i odvela natrag u postelju.

Voditi ljubav sa ženom i spavati sa ženom su dve ne samo različite, nego gotovo suprotne strasti, rekao je sebi Tomaš. Ljubav se ne izražava kroz čežnju za fizičkim sjedinjenjem (ta se čežnja odnosi na bezbroj žena), nego kroz čežnju za zajedničkim spavanjem (ta se čežnja odnosi samo na jednu ženu).

Nepodošljiva lakoća postojanja

Snimljen je i istoimeni film sa Žilijet Binoš i Danijelom Dej-Luisom u glavnim ulogama u režiji Filipa Kaufmana, koji nisam gledala i ne želim, jer su mi romani draži od filmova.

od **Still_dreaming** Sre Feb 15, 2012 10:24 am

Zbog čega zapravo da govorimo istinu? Šta nas na nju obavezuje? I zbog čega uopšte istinoljubivost smatramo za vrlinu? Zamisli da sretneš ludaka koji tvrdi da je riba i da smo svi mi ribe. Hoćeš li da se svađas sa njim? Hoćeš li mu kazati u oči šta misliš? Ta, reci! Kada bi mu govorio uvek i jedino čistu istinu, samo ono što o njemu zaista misliš? Prihvatio bi ozbiljan razgovor s ludakom i sam bi postao ludak. Tako je i sa svetom oko nas. Kad bih mu uporno govorio istinu u oči, to bi značilo da ih shvatam ozbiljno. A shvatiti ozbiljno nešto tako nevažno, to znači postati i sam nevažan. Ja, dragi brate, moram da lažem, ako ne želim da ozbiljno shvatim ludake i tako sam postanem jedan od njih.

‚‚Smešne ljubavi''

od **polly88** Sub Mar 03, 2012 7:18 am

"Ali u meni je možda ipak ostalo nešto od iracionalnog praznovjerja, naprimjer upravo to čudno uvjerenje da sve što mi se dogodilo u životu, što sam doživio, ima neki viši smisao, nešto znači; da život svojim vlastitim tijekom govori nešto o sebi; da nam postupno odaje neke svoje tajne, da stoji pred nama kao rebus čiji smisao treba odgonetnuti, da su slučajevi koje doživljavamo mitologija tog života i da je u toj mitologiji ključ istine i tajne."
Šala

od **polly88** Uto Sep 11, 2012 10:39 pm

"Ljubav je čežnja za našom vlastitom izgubljenom polovicom."
Nepodnošljiva lakoća postojanja

"Ta čovjek je ipak nešto više od tijela koje propada, ono što je bitno to je njegovo djelo, ono što čovjek ostavlja za sobom, što ostavlja drugima."
Smiješne ljubavi

od **Still_dreaming** Pet Jan 24, 2014 2:10 pm

A kako ćeš objasniti to što se cvet razvije upravo tog dana, a ne nekog drugog? Dođe njegovo vreme. Želja za samouništenjem je pomalo rasla i jednoga dana joj više nije mogla odoleti.

Nepravda koja joj se dogodila, bila je, nagađam, sasvim mala: ljudi joj više nisu odgovarali na pozdrav; nitko joj se nije osmehnuo; čekala je u redu na pošti i nekakva debela žena ju je izgurala i pretekla; bila je zaposlena kao prodavačica u trgovini na veliko i poslovođa ju je optužio da se loše odnosi prema kupcima. Tisuću puta se htjela odupreti i vikati, ali nikad se na to nije odlučila jer je imala slab glas koji joj je u trenucima uzrujanosti preskakivao.

Bila je slabija od svih i bila je neprestano uvrijeđena. Kad čoveka zadesi zlo, čovek ga od sebe odbaci na druge. To se naziva sporom, svađom ili osvetom. Ali slab čovek nema snage da odbaci zlo koje ga zadesi; njegova vlastita slabost ga vređa i ponižava i pred njom je potpuno nemoćan. Ne ostaje mu ništa drugo nego uništiti svoju slabost zajedno sa sobom samim. I tako se rodio njezin san o vlastitoj smrti.

Sama je sebe nosila životom kao nešto monstruozno, što mrzi i čega se nije moguće osloboditi. Zato je toliko želela odbaciti samu sebe, kao što se odbacuje zgužvani papir, kao što se odbacuje gnjila jabuka. Želela se odbaciti kao da su ona, koja odbacuje, i ona, koja je odbačena, dvije različite osobe.

Kad bi nekoga oslovila, niko je nije čuo. Izgubila je svet. Kad kažem svet, mislim na onaj deo bivanja koji odgovara našim pozivima (pa makar samo jedva čujnim odjekom), a čije pozive mi sami čujemo. Za nju je svet postajao nem, i prestajao je biti njenim svetom. Bila je sasvim zatvorena u sebe i u svoju patnju.

Čovek koji se našao izvan sveta, nije osetljiv na bol sveta.

‚‚Besmrtnost''

od Sponsored content

Milan Kundera

Milan Kundera

Re: Milan Kundera

Re: Milan Kundera

Re: Milan Kundera

Re: Milan Kundera

Re: Milan Kundera

Re: Milan Kundera

Re: Milan Kundera