Oskar Vajld

od **Still_dreaming** Pet Dec 23, 2011 1:09 pm

Oskar Vajld (Oscar Fingal O'Flahertie Wills Wilde) je bio irski dramski pisac, pesnik i pisac brojnih novela i pripovetki i jednog romana. Bio je jedan od najuspešnijih dramskih pisaca kasne viktorijanske ere u Londonu i jedna od najvećih zvezda svog vremena. Ostao je poznat kako po svojim popularnim dramama i britkom jeziku tako i po svom homoseksualnom privatnom životu, te po suđenju i služenju kazne za nedolično ponašanje.

Rođen je 16. oktobra 1854. godine u Dablinu u Irskoj, dve godine nakon starijeg brata Vilijama. Pohađao je ‚‚Trinity College" u Dablinu od 1871. do 1874. godine, a potom je dobio stipendiju za koledž Magdalen u Oksfordu, koji je počeo pohađati 1875. godine. Najveći uticaj na Vajlda kao umetnika u to vreme su imali: Čarls Algernon Svinburn, Volter Pater i Džon Ruskin. Dok je pohađao Oksford, imao je problema s profesorima zbog svog ekscentričnog ponašanja. Tokom 1875. i 1876. godine Vajld objavljuje poeziju u nekoliko književnih časopisa. 1876. godine se ponovo našao u Irskoj zbog smrti oca i nastavlja s objavljivanjem poezije, a 1878. godine dobija nagradu sira Rogera Newdigatea, godišnju nagradu koja se dodjeljuje oksfordskim studentima za najbolji sastav u stihovima na engleskom jeziku, i to za svoju pjesmu ‚‚Ravenna''. Uskoro napušta Oksford i odlazi u London, gde polako stiče popularnost među književnicima. Stekavši popularnost kao književnik, 1882. godine odlazi u Sjedinjene Američke Države. Posle povratka iz SAD-a, živeo je nekoliko meseci u Parizu. 1884. godine ženi se u Londonu sa Constance Lloyd, kćerkom bogatog savetnika engleske kraljice, i dobija dva sina. Tokom tih godina Vajld je radio kao novinar, a pored toga je i dalje pisao poeziju i drame. 1890. godine objavio je svoje najčuvenije djelo, roman ‚‚Slika Dorijana Greja''. U to vreme je Vajld doživeo najveću slavu.

Oskar Vajld je smatrao da pripada kulturi muške ljubavi koja je inspirirana grčkom tradicijom pederastije, te je svoj seksualni identitet sam nazvao sokratskim. Vajld je, međutim, imao značajne odnose prvenstveno s muškarcima, ali i sa ženama. Održavao je odnose s Frankom Milesom, Robijem Rosom i lordom Alfredom Daglasom. Povremene seksualne odnose imao je s mladićima, obično pripadnicima radne klase. U leto 1891. godine upoznaje dvadesetogodišnjeg lorda Alfreda Daglasa, te s njim započinje odnos koji nije bio zasnovan na seksu.

Otac lorda Alfreda Daglasa, Džon Daglas, 9. markiz od Kvinsberija, poznat po svom bezrezervnom iskazivanju mišljenja, verovao je da se njegov sin kvari u ovom društvu. Nakon niza sukoba Kvinsberija i Vajlda, usledila je tužba koja je u javnost iznela detalje privatnog života Oskara Vajlda. Između ostalog, Vajld je tokom suđenja optužen za perverziju u svojim umetničkim delima, naročito u romanu ‚‚Slika Dorijana Greja''.

Nakon ove parnice pokrenuta je tužba protiv Oskara Vajlda za "gross indecency", odnosno nedolično i nepristojno ponašanje, a suđenje je počelo 26. aprila 1895. Suđenje je završeno tako što porota nije mogla da se dogovori oko odluke, te je Vajldu određena kaucija, koju je najvećim delom platio sveštenik Stewart Duckworth Headlam zbog neslaganja s načinom na koji su mediji i javnost napadali Vajlda tokom suđenja. Završno suđenje je održano i 25. maja 1895. donesena je presuda kojom se Vajld osuđuje na dve godine prisilnog rada. Kaznu je počeo služiti u londonskim zatvorima Pentonville i Wandsworth, a u novembru iste godine premešten je u zatvor u Readingu u blizini Londona. Pušten je na slobodu 19. maja 1897, nakon što mu je u zatvoru zdravlje postalo ozbiljno narušeno. Živeo je u Parizu, gde je i umro od meningitisa 30. novembra 1900. godine. Sahranjen je prvo na groblju Cimetière de Bagneux u Parizu, a posle premešten na groblje Père Lachaise.

Dublin i London su tek nedavno podigli spomenik Oskaru Vajldu. U Londonu je spomenik 1998. godine ponosno otkrio britanski ministar za kulturu Kris Smit, inače otvoreni homoseksualac. On je zahvalio Vajldu što je dao svoj život da bi danas zaživelo društvo koje toleriše različitosti. Na spomeniku su uklesane Vajldove reči:

Svi smo mi u provaliji, samo neki gledaju u pravcu zvezda.

Dela

Priče: ‚‚Srećni princ'' (1888), ‚‚Sebični džin'' (1888), ‚‚Odani prijatelj'' (1888), ‚‚Neobična raketa'' (1888), ‚‚Zločin lorda Artura Sevila'' (1891), ‚‚Duh iz Kentervila'' (1891), ‚‚Mladi Kralj'' (1891), ‚‚Ribar i njegova duša'' (1891), ‚‚Zvezdani dečak'' (1891).

Poeme u prozi: ‚‚Umetnik'' (1894), ‚‚Sledbenik'' (1894), ‚‚Gospodar'' (1894), ‚‚Učitelj mudrosti'' (1894).

Roman: ‚‚Slika Dorijana Greja'' (1891).

Drame: ‚‚Vera ili Nihilisti'' (1880), ‚‚Vojvotkinja od Padove'' (1883), ‚‚Saloma'' (1894), ‚‚Lepeza gospođe Vindermer'' (1893), ‚‚Žena bez značaja'' (1894), ‚‚Idealni muž'' (1899), ‚‚Važno je zvati se Ernest'' (1899), ‚‚Florentinska tragedija''.

Spomenik Oskara Vajlda koji gleda prema svojoj kući

od **pahuljica** Pet Dec 23, 2011 9:53 pm

Živjeti je najrjeđa stvar na svijetu.
Većina ljudi samo egzistira.

Nikada ne govorite ružno o visokom društvu.
To uvijek govore oni koji ne mogu dospjeti u to društvo.

Iskustvo nema nikakve etičke vrijednosti.
To je samo ime kojim su ljudi nazvali svoje greške.

Brojnost onih koji nam zavide potvrđuje naše sposobnosti.

Ko traži jednu dobru, pametnu i lijepu ženu,
ne traži jednu već tri žene.

Dok sam bio mali vjerovao sam da je novac
najvažnija stvar na svijetu.
Sada kada sam odrastao, sada to znam.

Apsurdno je dijeliti ljude na dobre i zle.
Oni su ili dosadni ili zanimljivi.

Ništa nije grijeh osim neznanja.

Ljudi koji vole samo jednom u životu, u stvari su površni.
Ono što oni nazivaju vjernošću, to je ljenost navike ili nedostatak fantazije.

Napokon, šta je moda? S umjetničkog gledišta to je obično izraz ružnoće,
toliko nesnošljive da smo prisiljeni mijenjati je svakih šest mjeseci.

Sa svakom ženom razgovaraj kao da je voliš, a sa svakim muškarcem kao da ti je dosadan.

Cinik je čovek koji svemu zna cenu, a ničemu vrednost.

Svaki čovek ubija ono što voli.

Kad jednom ljubavi dodje kraj, slabići kukaju, energični smesta pronadju novu ljubav a pametni su je već odavno imali u rezervi.

Neprijateljima treba neprekidno oprastati, jer je to upravo ono sto ih najvise ljuti.

Vernost apsolutno postoji. To se najbolje vidi po onim ženama koje su verne, izgledaju tako iskreno nesrećne

od **polly88** Pet Dec 23, 2011 11:24 pm

"I najobičnija stvar ima svoju draž ako je krijemo pred drugima."

"Smijeh i nije baš tako loš početak prijateljstva, a svakako je njegov najbolji svršetak..."

"Mogu suosjećati sa svim, samo ne s patnjama - odsiječe lord Henry i slegne ramenima. - Tu nisam kadar suosjećati. To je suviše ružno, grozno i bolno. U suosjećanju modernih ljudi prema patnjama drugih ima nešto nevjerojatno morbidno. Morali bismo suosjećati s bojama, s ljepotom i sa životnom radošću. Što manje govorimo o bijedi, to bolje."

"Slika Doriana Graya"

od **polly88** Sub Mar 03, 2012 7:32 am

"Kad slušam glazbu - a pogotovo dobru glazbu - nikad ne govorim. Razumije se, kad slušamo lošu glazbu, dužnost nam je ugušiti je bukom razgovora."

"- Doriane, nemojte se uopće ženiti. Muškarci se žene jer su umorni, a djevojke se udaju jer su radoznale; ali oboje se razočaraju."

Slika Doriana Graya

od **ThePoet** Ned Sep 30, 2012 3:32 am

‚‚Život bi se mogao sažeti u pola sata predivnih trenutaka."

‚‚Malo iskrenosti je opasno, a mnogo kobno."

‚‚Život nikad nije pošten, ali budući da nas je većina nepoštenih - to nam i odgovara."

‚‚Sreća nas okuplja, ali nas bol sjedinjuje."

'Never love who treats you like you're ordinary.'

od **ThePoet** Pon Feb 18, 2013 1:18 pm

Vita Nuova

I stood by the unvintageable sea
Till the wet waves drenched face and hair with spray;
The long red fires of the dying day
Burned in the west; the wind piped drearily;
And to the land the clamorous gulls did flee:
'Alas!' I cried, 'my life is full of pain,
And who can garner fruit or golden grain
From these waste fields which travail ceaselessly!'
My nets gaped wide with many a break and flaw,
Nathless I threw them as my final cast
Into the sea, and waited for the end.
When lo! a sudden glory! and I saw
From the black waters of my tortured past
The argent splendour of white limbs ascend!

Oskar Vajld Fisherman_by_pinkythegreat-d5gk3o1

Oskar Vajld Fisherman_by_pinkythegreat-d5gk3o1

Evo, uspeo sam i da prevedem.

Vita Nuova

Stajah tako kraj neostarelog mora
Sve dok mi u lice ne prsnuše talasi vlažni;
Dana na samrti plamičci lažni
na zapadu tinjaše; i turobno vetar propeva;
Ka kopnu ode vika strašna galebova hora:
‚‚Avaj!“, zavapih ‚‚bol mi životom vlada,
I ko ume da skupi žita il' voće što opada
S polja jalovog što uvek samo patnju sneva!“
Zjape mreže pune mnogih preloma i mana,
Po poslednji put svakako ih iznova
u more bacih; te sačekah svoj kraj.
Al' gle! Kad eto je čar! oku mi strana
Uspinje se iz mrkih voda što ih prošlost trova
Od udova belih sva veličanstvenost i sjaj!

od **ThePoet** Čet Mar 21, 2013 2:32 pm

Hélas!

To drift with every passion till my soul
Is a stringed lute on which all winds can play
Is it for this that I have given away
Mine ancient wisdom, and austere control?
Methinks my life is a twice-written scroll
Scrawled over on some boyish holiday
With idle songs for pipe and virelay,
Which do but mar the secret of the whole.
Surely there was a time I might have trod
The sunlit heights, and from life's dissonance
Struck one clear chord to reach the ears of God:
Is that time dead? lo! with a little rod
I did but touch the honey of romance -
And must I lose a soul's inheritance?

Oskar Vajld I_came_so_close_by_strany-d3gem0c

Oskar Vajld I_came_so_close_by_strany-d3gem0c

od **ThePoet** Pet Apr 12, 2013 1:48 pm

Pročitao sam pre nekoliko dana The Importance of Being Earnest. Komedija je odlična i Oskar Vajld je genijalan u svojoj sarkastičnosti. Evo samo nekih izdvojenih delova koji su mi se svideli. Preporučujem svima da je pročitaju.

Algernon: My dear boy, I love hearing my relations abused. It is the only thing that makes me put up with them at all. Relations are simply a tedious pack of people, who haven't got the remotest knowledge of how to live, nor the smallest instinct about when to die.
Jack: Oh, that is nonsense!
Algernon: It isn't!
Jack: Well, I won't argue about the matter. You always want to argue about things.
Algernon: That is exactly what things were originally made for.

***

Algernon: All women become like their mothers. That is their tragedy. No man does. That's his.

***

Algernon: Then Miss Prism is a short-sighted old lady. You are the prettiest girl I ever saw.
Cecily: Miss Prism says that all good looks are a snare.
Algernon: They are a snare that every sensible man would like to be caught in.
Cecily: Oh, I don't think I would care to catch a sensible man. I shouldn't know what to talk to him about.

***

Algernon: He's going to send me away.
Cecily: Then have we got to part?
Algernon: I am afraid so. It's a very painful parting.
Cecily: It is always painful to part from people whom one has known for a very brief space of time. The absence of old friends one can endure with equanimity. But even a momentary separation from any one to whom one has just been introduced is almost unbearable.

***

Jack (very irritably): How extremely kind of you, Lady Bracknell! I have also in my possession, you will be pleased to hear, certificates of Miss Cardew's birth, baptism, whooping cough, registration, vacation, confirmation and measles, both the German and English variety.
Lady Bracknell: Ah, life crowded with incident, I see; though perhaps somewhat too exciting for a young girl. I am not myself in favour of premature experiences (Rises, looks at her watch.) Gwendolen! the time approaches for our departure. We have not a moment to lose. As a matter of form, Mr Worthing. I had better ask you if Miss Cardew has any little fortune?
Jack: Oh! about a hundred and thirty thousand pounds in the Funds. That is all. Goodbye, Lady Bracknell. So pleased to have seen you.
Lady Bracknell (sitting down again): A moment, Mr Worthing. A hundred and thirty thousand pounds! And in the Funds! Miss Cardew seems to me a most attractive young lady, now that I look at her.

***

Lady Bracknell: Never speak disrespectfully of society, Algernon. Only people who can't get into it do that.

***

Lady Bracknell: To speak frankly, I am not in favour of long engagements. They give people the opportunity of finding out each other's character before marriage, which I think is never advisable.

***

Jack: I must retire to my room for a moment. Gwendolen, wait here for me.
Gwendolen: If you are not too long, I will wait here for you all my life.

***

Lady Bracknell: This noise is extremely unpleasant. It sounds as if he was having an argument. I dislike arguments of any kind, they are always vulgar, and often convincing.

od **ThePoet** Pet Apr 26, 2013 3:02 pm

od **Still_dreaming** Uto Jul 16, 2013 11:50 pm

Kada su se iza Dorijana zatvorila staklena vrata, lord Henri se okrenuo i pogledao vojvotkinju sanjivim očima. ‚‚Jesi li mnogo zaljubljena u njega?'', upita on.
Ona je ćutala neko vreme, stojeći i posmatrajući krajolik. ‚‚Volela bih da znam'', reče najzad.
On zavrte glavom. ‚‚Saznanje bi bilo fatalnno. Neizvesnost očarava čoveka. U magli su stvari divne.''
‚‚Čovek može da zaluta.''
‚‚Svi putevi, draga moja Gledis, završavaju na istom mestu.''
‚‚Na kom mestu?''
‚‚Oslobađanje od iluzije.''

Slika Dorijana Greja

od **ms.k** Uto Avg 20, 2013 11:37 am

" The only way to get rid of a temptation is to yield to it. Resist it, and your soul grows sick with longing for the things it has forbidden to itself, with desire for what its monstrous laws have made monstrous and unlawful. It has been said that the great events of the world take place in the brain. It is in the brain, and the brain only, that the great sins of the world take place also. "

"Picture of Dorian Gray"

od Sponsored content

Oskar Vajld

Oskar Vajld

Re: Oskar Vajld

Re: Oskar Vajld

Re: Oskar Vajld

Re: Oskar Vajld

Oskar Vajld - Vita Nuova

Oskar Vajld - Hélas!

Re: Oskar Vajld

Re: Oskar Vajld

Re: Oskar Vajld

Re: Oskar Vajld

Re: Oskar Vajld