Petar Preradović

od **polly88** Ned Mar 04, 2012 6:25 am

Petar Preradović, rođen 19. ožujka 1818. godine u Grabrovnici, hrvatski je pjesnik, prevoditelj i vojnik. Sin graničarskog oficira, ostavši rano bez oca, našao se već kao desetogodišnjak u vojnoj školi u Bjelovaru, a poslije nje u vojnoj akademiji u Bečkom Novom Mjestu. Tu je počeo pisati poeziju, ali na njemačkom jeziku, jer je pod utjecajem vojničkog odgoja ne samo izgubio nacionalni osjećaj nego i gotovo zaboravio materinski jezik. I da se kao mladi poručnik nije, u milanskom garnizonu, sreo s Ivanom Kukuljevićem, teško da bi ikad postao hrvatskim pjesnikom.

U časničkoj karijeri promijenio je mnoge garnizone i dogurao do generala, u književnoj pak postigao je status vrlo profiliranog i osebujnog pjesnika, koji svakim stihom odaje talentirani kreativni napor da se, kao umjetnik, ostvari vlastitim izrazom.

Uživao je glas rođenoga pjesnika i sposobnog časnika. Književna kritika ga je visoko cijenila, a hvalili su ga i njegovi pretpostavljeni. Bijaše vrlo naobražen, govoreći njemački, talijanski, francuski i sve slavenske jezike, učio je i engleski, zanimala gaje filologija i filozofija, a proučavao je i metričke probleme. Njegove dvije zbirke, jedine što ih je za života objavio, „Prvenci“ (1846) i „Nove pjesme“ (1851), značile su datum u hrvatskoj književnosti. Ubrzo je Preradoviću ugled bio tako velik da je, poslije 1860., postao vrlo ozbiljan kandidat za hrvatskoga bana i za guvernera Dalmacije, ali su te kombinacije propale možda samo zato što ga je ban Šokčević 1862. u bečkom dvoru opisao kao čovjeka koji je ispunjen ultranacionalnim težnjama.

Refleksivna poezija Preradovićeva je umjetnički najzreliji rezultat ne samo individualnih raspoloženja ili pak općih pjesničkih tema nego i rodoljubivih osjećanja preporodnog razdoblja hrvatskoga književnog romantizma. Većinu pjesama napisao je do početka apsolutizma. Imao je tada tek 32-33 godine, ali je poslije 1851. sve manje pisao. Zacijelo, ne samo zbog neprilika što ih je imao u službi zbog svojih hrvatskih pjesama!

Petar Preradović Petarpreradovi263kipzag

Kip Petra Preradovića na Preradovićevom (Cvjetnom) trgu u Zagrebu

Preradovićeve pjesme nisu plod lakopisačke vještine, nego djelo pjesnikova napora i muke da se, s punom odgovornošću za svaku izgovorenu riječ, za svaku misao i svako osjećanje nađe ona prava i jedina. Od prve pjesme govorio je bez početničkih mucanja, s mnoštvom alegorija i metafora. Cijelu svoju poeziju ispunio je dubokim osobnim emocijama, ali s distancom, kao da hladno analizira tuđe unutarnje doživljaje.

Umro je 18. kolovoza 1872. godine u Fahrafeldu, u Austriji.

od **polly88** Uto Mar 06, 2012 12:31 am

Mrtva ljubav

Gdje ću tebe, o ljubavi moja,
sad zakopat, kad si izdahnula?
U mom srcu nije ti pokoja,
jer si pokoj sav mu razmetnula.

Da te legnem u zemljicu crnu,
u zemljici ti ne bi sagnjila,
zemska vila dragocjenost tvoju
u kamenje predrago bi zbila.

Pak bi došli ljudi blagohlepni,
iz zemlje bi tebe iskopali,
iz mora bi tebe izvadili
i po svijetu svuda rasprodali.

A ti idi, nek te uzdisaji
k nebu dignu, tamo zvijezdom budi,
tamo meni žalosnome sjaji,
tamo neće dostignut te ljudi!

od **polly88** Ned Apr 08, 2012 5:34 am

Rodu o jeziku

Die Wahre Heimat ist eigentlich die Sprache.
W. v. Humboldt

O jeziku, rode, da ti pojem,
O jeziku milom tvom i mojem!
O preslatkom glasu onom
U kome te mile majke
Usnivahu slatke bajke,
Koga šaptom i romonom
Duši ti se svijest probudi,
Te ti spozna i uvidje
Da ti bolje nije nigdje
Do na tvoje majke grudih!

Po njemu te svijet poznaje živa,
Na njem ti se budućnost osniva,
Zato uvijek k njemu teži,
U njegovo jato hrli,
Oko njega mi se grli
I u čvrsto kolo veži,
Pa ti neće vremeniti
Burni trijesi da nahude;
Po jeziku dok te bude,
I glavom će tebe biti!

Ljubi si ga, rode, iznad svega,
U njem živi, umiraj za njega!
U njem sve si blago slaviš
Što ti osta od starine,
Nemaš ljepše ni baštine
Potomstvu si da ostaviš.
Alem-kamen on ti budi
Kog da čuvaš kao oko,
Kog da braniš kao soko,
Komu da si vjeran svudi.

Svaka zvijezda svojim svjetlom sijeva,
Svaka ptica svojim glasom spijeva,
Ti jezikom svojim zbori!
Slatkim glasom materinim
Odlikuj se među inim!
Bog bo mili s njim te stvori,
Njim da budeš svoj svojemu,
Njim da srcu odolijevaš,
Njim da plačeš i popijevaš,
I njim da se moliš njemu!

Tuđ tuđinu, tebi tvoj doliči,
Tuđi poštuj, a svojim se diči!
Dičiti se možeš njime:
Njim carevi carevahu,
Njim kraljevi kraljevahu,
Slavne mu je loze ime,
Slavan puk ga svojim zove,
I dok bude slavi vijeka,
Bit će i on njojzi jeka
Od vjekova u vjekove!

Od Stambula grada do Kotora,
Od Crnoga do jadranskog mora
Njegovu carstvu prostor puče.
Tuj po gorah i dolinah
Preko devet pokrajina
Svud ga majke djecu uče;
Sokolova, sokolića
Njegovijeh gnijezdo tu je,
Svuda tud se pjevat čuje
Pjesan Marka Kraljevića!

Junačkijem glasom u njem poje
Junak narod uspomene svoje.
Uz gusle se u njem ore
Kroz sve vijeke nam doli
Sve radosti i sve boli
Našeg svijeta - pjesni tvore
Utrnulih naših plama,
Osvjetlanih naših lica,
Sva je naša povjesnica
Velik samo zbor pjesama!

On ti svakoj tuzi i radosti,
On ti duše cijeloj nutrnosti
Jedin pravi tumač biva.
U njem ti se žalost topi
Da ti suza lice škropi,
U njem s čuvstva radostiva
Tvoje srce vatrom gori,
U njem samo potpunoma
Ljubav milog tvoga doma
Jasno, krasno tebi zbori.

Ljub' si, rode, jezik iznad svega,
U njem živi, umiraj za njega!
Po njemu si sve što jesi:
Svoje tijelo, udo svijeta,
Bus posebnog svog cvijeta
U naroda silnoj smjesi,
Bez njega si bez imena,
Bez djedova, bez unuka,
U pošasti, sjena puka,
Ubuduće niti sjena!

od Sponsored content

Petar Preradović

Petar Preradović

Petar Preradović - Mrtva ljubav

Petar Preradović - Rodu o jeziku

Re: Petar Preradović