Priznajem...

Dok spava pošten svet stari noćni vrag (ja) obija već prazne lokale i puste ulice.
Lečim gluvo doba od tišine.
Urličem od miline.
Plače mi se od slobode.
Dugo nisam bila ovako živa!

...priznajem da mi mama već nedostaje, a tek jutros je otputovala na odmor, pa se ne možemo čuti. Ne smijem ni da razmišljam kako ću se osjećati kada je jednog dana ne bude ako je nadživim.

Priznajem da sam se juce nepotrebno istraumirala. Jedan covjek svako jutro istim vozom ide iz Praga u Benesov (idu 3 voza u sat vremena), kao i ja. U isto vrijeme se i vracamo sa posla (sto je neobicno, jer mijenjamo termin vracanja, ali se nekako uvijek potrefimo). Ja idem jednim metroom, drugim, pa na voz. I odjednom, juce kad sam krenula izaci na svojoj metro stanici, on se stvorio ispred mene! Zivi u blizini mene! Naravno, priznajem, moja prva pomisao je bila da je manijak, koji me prati, a druga da haluciniram i da taj covjek i ne postoji. Dosla sam kuci sva izbezumljena, tek onda razmislila i shvatila da se jednostavno radi o slucajnosti (da i on radi u manjem gradu, da zivi u istom dijelu Praga, da imamo slicno radno vrijeme i da i on ide prvom klasom) i sad se smijem samoj sebi i svojoj masti

...da sam se juce bila bas naljutila na mamu. Natjerala me je da pojedem mnogo vise hrane za rucak nego sto sam htjela, pa mi je poslije bilo strasno muka. Dobra je zena, ali mora shvatiti da hrana nije ljubav.

Priznajem da mi je posebno drago kad njega, advokata, pobijedim u argumentima

... da sam zaražena idejom da odem odavde, a ne znam kako. Zaglavljena sam. I brojim u sebi radi strpljenja.

...da mi je danas bio posljednji radni dan u školi (odstažirala sam svoje) i da sam pustila suzu kad sam odlazila.

...da sam strahovala kako ce mi biti u kancelariji kada se pola firme odvoji od nas. Za sada osjecam samo pozitivne posljedice ovog rascjepa. Par ljudi koji su me nervirali vise nisu tu i stvarno, ali STVARNO, uzivam ovih dana. Nadam se da ce novi zaposleni koji ce se pridruziti nasoj firmi biti fini ljudi, te da ce se ovaj pozitivni trend u mom zivotu nastaviti.

... Da mi se Bojan jako dopada, oduvek mi se dopadao. Ali da će to ostati moja tajna. Nisam, dakle, toliko emotivno otupela kako sam mislila...

... da sam juce u vozu pjevala na glas "Ti i ja" od Vrapcica Iskoristila sam to sto sam bila sama u kupeu i sto je bilo jako bucno, pa me niko nije mogao cuti

...da bih se trebala početi pakovati, a toliko mi se ne da početi da je to užas jedan. Dan je bio vrlo stresan i sada baš osjećam potrebu da se opustim i odmorim.

...da sam mrtva umorna. Danas smo postavili novi rekord - prešli smo 24,000 koraka, što nam je najduža šetnja u zadnjih mjesec dana.

...da sam ostavljena
...opet

Nije to više bol. To je razočarenje.

...priznajem da mi je bilo lijepo u Pragu, ali da je još ljepše vratiti se kući.

... da sam danas uživala kuvajući za mamu!

... da znam da je po bosanskom pravopisu ispravno reci "plaća", ne "plata", ali mi to nekako seljacki zvuci i nikako to ne mogu izgovoriti, niti napisati

... da mi je mnogo mučno što trebam ići ginekologu... lekaru uopšte.

... da sam zadovoljna kako je prosao danasnji razgovor za posao

...da mi pocinje ici na zivce sto se ovako malo pise na forumu.

...da u zadnje vrijeme opet imam problema sa bolom u nozi i, kao posljedicu toga, spavanjem i umorom. Nadam se da će proći.

...da moja nova elektronska cigareta nije ni upola dobra kao prethodna koju moram prestati koristiti jer su se prestali proizvoditi dijelovi za nju. Mislim da cu zbog toga morati prestati pusiti elektronsku cigaretu i to me bas brine obzirom da sam se sada bas navikla na to da stalno "parim".

...još uvijek govorim dabogda ti se ruke polomile.
...još uvijek ne govorim...
...još uvijek gorim.
...još uvijek volim što ne umijem da kontrolišem (s(v)e)...i što treba i što ne treba...(po)lomi i (sa)gori (s(v)e).

...da jedva čekam proljeće.