Priznajem...

...da sam strasno tuzna. Pricala sam sa bivsom komsinicom o majkama i prisjetila se svih ruznih rijeci i poteza koje je moja majka napravila zadnjih godina, a koje su bile samo nastavak svega onoga sto sam pretrpila u mladosti. Neke zene su dobre majke, a moja je bila dobra kuvarica i domacica, a vrlo slaba majka i supruga. Volila bih da mogu sve to zaboraviti i razmisljati samo o trenucima kada smo fino komunicirale, ali to je jace od mene, te mi evo pokvari i ovaj praznik. E majko, majko...

...da mi je novogodisnje vece bilo prekrasno. Svakako najljepse od svih doceka koje smo imali u zadnjih 5-6 godina.

...da mi je zao sto sam ikada i postojala. Zao mi je svih onih koji ce morati da postoje i prolaze kroz sve ovo kroz sta sam i ja prolazila i prolazim.

...da je zivot poslije 40-te, a da i ne spominjem 45-tu, svakim danom sve manje vrijedan zivljenja. Kada udjes u 50-te sve se svodi na to da nije rak ovoga ili tumor onoga i vise se osjecas kao osudjenik koji u zatvoru ceka na izvrsenje kazne smrcu nego li sto stvarno zivis. A na zalost jos te ima i onda se i dalje stalno vrti u krug kazna smrcu.

...da me i sve sto vidim na televiziji i ono sto vidjam na ulici nocas nacisto siluje u mozak.  Slike smrti i umiranja, ponovljene po stotinu puta, besmisla zivota i odsustva cak i najmanje utjehe.  Nije valjalo ni kada je zivot zacet, pa ne moze ni sada.

Vidim da sam kritikovala majku.  Istina je da me cesto izludjuje, ali je istina i da bez nje ne bih mogla prezivjeti neke vrlo teske trenutke u zivotu.  Takodje je istina i da ne znam kakve su sve muke nju stizale u zivotu i zasto je bila takva kakva je bila kada me je izludjivala. Zivot je tezak i ne dozvoljava ti da budes onakav kakav bi htio biti.

Cudno se osjecam. Nakon godinu dana nezaposlenosti bila sam na razgovoru za posao i imala izvrsne sanse da ga dobijem i onda izrazila svoju nevoljnost da prihvatim ponudu jer mi se nije dopadalo sto je firma u dosta pustom dijelu grada, izolovana od naselja. Pomalo me grize savjest sto nisam prihvatila da radim tamo i pitam se da li ce me agentica iz agencije biti spremna poslati i na kakav intervju nakon ovoga. A opet mislim da mi ne bi bilo lijepo ici pustom cestom ni u po bijela dana, a kamo li po mraku. Nadam se da ce ubrzo naletiti neka bolja ponuda i da ce sve ovo biti samo daleka proslost koje se necu ni sjecati.

…da me je suprug dobro iznervirao. Zadnjih mjeseci se svadjamo mnogo cesce nego prije. On misli da sam ja postala mnogo vise zadrta nego prije, a ja da on pravi svadju kad god izrazim neko misljenje drugacije od njegovog, sto mi jako ide na zivce. Ovo me pocinje podsjecati na neke dogadjaje iz proslosti kada sam bila prilicno nazadovoljna i nesretna.

… pomirili smo se naravno, ali je svadja bila ostavila gorak ukus u ustima i malodusnost koja je prosla tek sada. Nadam se da je to bila samo prolazna epizoda i da ce promjena ritma do koje ce doci mojim odlaskom na posao doprinijeti da budemo popustljiviji jedno prema drugom i da nam se ponovo vrati onaj sklad i sloznost koje su nas godinama pratile.

…da me je brat strasno iznervirao, a ni suprug se nije proslavio. Saznala sam da mojoj mami ostavljaju pred vratima ruzne stvari i rekla bratu, koji ide sutra da je posjeti, da skine plocicu sa imenom sa vrata. Brat je pobjesnio i poceo da se svadja, a suprug se umijesao i zagrmio na njega, na sta je ovaj prekinuo vezu i odbio svaku dalju komunikaciju. Sad se ja nerviram i muka mi je od svega.

...da ne znam šta mi se događa
...da nikad nisam ovako potonula
...da mislim da ako ikome izgovorim kako sam stvarno niko neće shvatiti
...ne znam da li ne mogu ili odbijam da se vratim
...da sam umorna od pretvaranja da sam dobro

…da bih jako volila da vidim film “The Untouchables” sa De Nirom i Costnerom.
…da zelim da prosetam, ali suprugu nije dobro, a ja se ne mogu odluciti da krenem sama.
…da bih dala ne znam sta na svijetu da ne moram vaditi dva zuba koje mi zubari govore da moram izvaditi.
…da je bilo mnogo veselije ovdje na Zidu dok je bilo i mladezi koja je pisala o svojim zivotima i problemima i radostima.

…da mi nedostaje ona mladez sa kojom smo se dopisivali ovdje na Zidu.

...da mi se dopada kako je krenula ova nedelja
...da mi se dešava kao neki preporod
...da sam na tome zahvalna Bogu
...da mi je žao
...da mi je dosta vijesti o ratovima
...da jedva čekam da završim obje knjige koje sam krenula da čitam

…da me je obradovalo sto je Dora Mar pisala na Zidu.
…da je situacija sa mamom zabrinjavajuca. Kako je krenulo moze se desiti da me jednog dana nece moci ni prepoznati.
…da sam bila velika kukavica kada sam isla na kontrolu kod zubara. Zato sad opet moram da idem. Kako li ce to proci?

Jako sam tuzna. Zbog mame, zbog sebe, zbog svih nas i onoga sto nas ceka.

Ne mogu vise. Jednostavno ne mogu. Previse je mraka.

…mladost se definitivno i zauvijek zavrsava ulaskom u 40-te godine zivota.
…zivot poslije 50-te postaje komplikovan i tezi.  
…ako si ziv poslije 55-te smatrao bi se sretnim da je ti zivot kao kad si imao 50.
…zivot poslije 60-te postaje los.  Vecina radosti nestaju, pa cak i neke vrlo obicne koje si mislio da ce biti tu i do duboke starosti.
…ne smijem ni da pomislim kakav ce zivot biti poslije 65-te - ako ih slucajno i dozivimo, sto ne bih rekla sudeci po onom sto nam se sada desava.

…jutros mi je na Fejsbuku izasla memorija iz 2017-te godine kada smo sa prijateljima isli u grad Bath. Toliko je to bilo lijepo, sretno i relativno bezbrizno vrijeme da je tesko shvatiti da je poslije njega uslijedio takav mrak. A bilo bi divno kada bi citave svoje zivote prozivjeli tako. Puste zelje.

Citam svoje stare postove gdje sam uporno kritikovala majku i uzdizala svoga oca u nebo i gdje sam rekla kako sam uvijek mnogo vise cijenila njega. Nije istina. Kao dijete sam bila vezana iskljucivo za nju i ona je bila ta koja je znala prosjediti pored mene bolesne po svu noc, voditi me po ljekarima i zubarima i tjesiti me i ohrabrivati me kada mi je bilo tesko. Oprosti mi majko, nisi ni ti taj zlikovac kakvim te opisujem.

Jednom davno na ovom forumu pricalo se o filmu “Wolf of Wall Street” i cesarica je rekla da je film pretjeran i nije istinita slika berze. Ja sam rekla da jeste, da sam ja citala o tome u novinama. Cesarice, ako ikada citas sta se pise na ovom forumu, dugujem ti jedno ogromno izvinjenje. Istina je da sam citala, ali sada znam bez i najmanje sumnje, da je to bila cista izmisljotina. Sto kazu, ako ne citas neinformisan si. Ako citas dezinformisan si.

…strhovito sam nesretna. Zdravlje mi je uzasno.

…televizija je jedno obicno smece, na kome se ne moze vidjeti nista vrijedno gledanja. Hvala bogu da sutra necu morati gledati vecinu dana. Ako me ovo raspolozenje ne prodje jos cu popiti flasicu tableta da pokusam da se dokusurim, pa bar necu morati gledati ovo odvratno smece koje se svakodnevno prikazuje.

Sto je zena starija i vise gubi svoju ljepotu to joj muskarci obracaju manje paznje.  I tako se, kada dodje do te promjene, u jednom trenutku pocnes osjecati nevidljivom.  Nije cudo sto dodje do toga da ljudi u godinama cesto zale za mladoscu i gubitkom svega onoga sto je cinilo da se osjecaju zivim u potpunom smislu te rijeci.

Boljeg muza od moga nisam mogla naci na citavom svijetu, a nije da nisam pokusala. Dusa od covjeka. I prozivjeli smo mnoge godine sretno. A to sto sam sada nesretna cesto - eh, jos je Njegos rekao casu vina jost niko ne popi sto je casom zuci ne zagrci. I nije on kriv sto je tako. Jednostavno - svijet je takav, zivot je takav, Bog je takav.