Čudno je...

...namrtvo je cudan prelaz koji se desio.
...to što trebam da udajem drugaricu u nedjelju, a ja ono još krijem od mojih da pušim ili tako neka banalnost, aaaaj.

Cudno je kako zadnjih mjeseci nasi meteorolozi stalno daju jednu prognozu koju u zadnji cas promijene, i svaki put bude tacna prva prognoza, a ne ona koja je data u zadnji cas .

Takodje je cudno kako je zvanicni engleski biro za zaposljavanje dao oglas za posao na gradilistu u Londonu na poljskom jeziku! Poljski jezik je sada postao drugi jezik po brojnosti govornika u Velikoj Britaniji, i na gradilistima poljaci najcesce i rade. Ovaj potez biroa za zaposljavanje je, medjutim, privukao mnoge kritike da bi ovaj posao trebao biti pristupacan i govornicima engleskog jezika i oglas je povucen zbog toga.

Čudno je kako sve teže i teže podnosim PMS.
Mislim dok sam bila mlađa, da je to bilo mnogo lakše nego sada.

...kako oni ljudi na koje se nešto loše odnosi ne razumeju da se to odnosi na njih, a kako se ljudi na koje se to nešto ne odnosi pronađu u tome. Skoro pa aksiom.

...kako su svi šefovi isti!

... sto je pored cetiri Rusa u firm i dvije osobe koje dosta dobro govore ruski (i svi govore tecno engleski), sef dao meni da prevedem nesto sa ruskog na engleski

..kako neki ljudi za neke svoje neuspehe kako na poslu, tako u ljubavi povezuju sa nekom "vražbinama"pa onda lutaju od prevaranta do prevaratna koji je kao "beli mag"

Čudno je kad nekoga ubjeđuješ da nešto nisi uradio (što inače stvarno nisi), ali te ta osoba tako gleda da postaješ i sebi neuvjerljiv dok to pričaš, pa imaš osjećaj da lažeš, a ustvari pričaš istinu.

Kako su me prevarili, pa sam se nalizala noćas, Dobro je da deca nisu tu, da me kritikuju  
Čudno je kako mi jedan deo noći prazan, ničega se ne sećam  

... kako su mi u tolikoj mjeri prepustili zaposljavanje novih i to da su tako lako prihvatili prijedloge, da ih nisu kontrolisali

...kako se neke neobične stvari redovno dešavaju u hodu sa događajima koje proživljavam. na primer: ako rešim da pošaljem pismo, ceo taj dan vrti se oko toga. Srećem ljude koji nose pisma u rukama, nailazim na markice, srećem po nekoliko poštara (što se inače retko dešava). Onda primer koji se desio nekoliko puta, slušam neku pesmu kod kuće na kompu, zvoni mi telefon, javljam se i osoba koja me zove iz drugog grada peva upravo pesmu koju u tom trenutku slušam. Kada bih krenuo tako da pričam koliko je čudnih stvari, nikada ne bi bilo kraja...

... kako je učinjeno da se osećam kirivim zbog nečega za šta nisam kriv.

.kako mi je trebalo nekoloko meseci da odslušam Frajle o kojima pričaju moji klinci.

Još čudinije je što mi se ova njihova pesmica sviđa  

https://www.youtube.com/watch?v=R62P--qHdkc

Veštice  

. . .kako čitanje o jednoj istorijskoj ličnosti s kraja 15. i početka 16. veka može da dovede do ogromne doze introspekcije

... kako se uvjek desi kada najmanje očekuješ
...koliko mi je drago zbog toga

Čudno je kako se život i pogledi na svet brzo menjaju,u roku od mesec dana.Jedan mali,mini korak dovoljan je da pokrene lavinu.

...biti sam.

...što mi Tumblr mnogo lepše izgleda na telefonu, nego na kompu.

...znati da ti nesto moze skoditi, a opet ne biti u stanju da prekines da to radis.

...što mi se ponekad tako trči, kao da bežim od nekog i kao da ću tim trčanjem sve izbaciti iz sebe.

Kako mi je ova godina bas bzv.
.... se osecam glupo zbog svega, pa i zbog toga sto nisam dolazila ovde...cak me i sramota, jer ja nisam balavica, pa da samo isparim i ne javim se nikome.
...ovo vreme, stalno kisa pada, evo i sada.
...i verovatno sam ja cudna zena, svi kazu  

...kako vrijeme brzo leti kada imas puno posla...

...što svaki put kad u istom danu na istoj radijskoj stanici čujem dvije ili više različitih pjesama istog izvođača, odmah pomislim da je preminuo pa na internetu provjeravam da se uvjerim da sam to samo umislila.    Ne znam odakle mi uopće takve misli i ta ideja, valjda zato što nisam navikla preko radija čuti neke starije (možda već i zaboravljene) izvođače, a pogotovo ne više puta na dan.

polly88 ::...što svaki put kad u istom danu na istoj radijskoj stanici čujem dvije ili više različitih pjesama istog izvođača, odmah pomislim da je preminuo pa na internetu provjeravam da se uvjerim da sam to samo umislila.    Ne znam odakle mi uopće takve misli i ta ideja, valjda zato što nisam navikla preko radija čuti neke starije (možda već i zaboravljene) izvođače, a pogotovo ne više puta na dan.

Vrlo sam slicna. Isto tako kad vidim sliku u novinama ili na portalu nekog starijeg glumca.

Cudno je to sto sam ja izasla iz kuce na posao u 6:45 i bicu kuci najranije u 18:15 (mada mislim da cu danas morati duze ostati), a on je izasao iz kuce u 9:45 i bice kuci najkasnije prije 17

Čudno je što me mladić od prošlog leta opet potražio. Čudno je i nemoguće. Čudno je što mi se neopisivo dopada a ne mogu da budem sa njim.