Roditelji naših partnera

Ha, u mom slučaju to je prošlo u vihoru rata.  Svog budućeg svekra sam prvi put vidjela na aerodromu kada smo napuštali zaraćeno Sarajevo.  Nije tu bilo puno priče, samo se gledalo kako da uspijemo da pronadjemo načina da sjednemo u avion.  Na aerodromu su bile stotine ljudi koji su pokušavali da napuste grad, i zapravo možemo zahvaliti ocu mog supruga što se snašao da pronadje okolni put do aviona, inače ko zna kakvi bi naši životi bili danas.

Suprugovu majku sam upoznala pet godina kasnije kada smo se vjerili.  Što se nas tiče, naša veza je bila već zapečaćena, samo je trebalo pokušati se zbližiti sa partnerovim roditeljima.  To je bio kratak susret nakon koga se opet nismo vidjeli nekoliko godina.

Kada se vidimo u dobrim smo odnosima.  Oni ohrabruju moga supruga da bude dobar prema meni, da mi pomaže.  Raspituju se i brinu za mene kao da su moji roditelji.  Nemam razloga da se sa njima sukobljavam.  Redovno ohrabrujem supruga da im se češće javlja i da se ne ljuti na njih. Ne znam kako bi to sve izgledalo da živimo u istoj zemlji, ili čak i kući.  I po svemu sudeći, neću ni saznati.

Proslo ljeto sam upoznala njegove roditelje. Proveli smo vikend skupa u njihovoj kuci na planini. Momak me je najprije pitao da li bih voljela da provedemo vikend na planini, te nakon sto sam rekla da bih, on je rekao "E da, i moji roditelji ce tamo biti." Nisam se htjela povuci, mada sam bila jako uplasena.

Njegova majka je prilicno komunikativna osoba, ali je pazljiva prema meni u smislu da razumije da sam strankinja i kad prica u mom prisustvu govori razgovjetno i polako, te provjerava da li sam je razumjela. S njom mi je na ceskom lakse pricati nego s momkom. Nedostaje joj zensko drustvo, s obzirom da ima supruga i tri sina. Cesto me obasipa neki sitnim pokloncicima.
Medjutim, prilicno dijeli muske i zenske poslove i nepojmljivo joj je naprimjer da njen sin sam sebi pegla kosulje ili da on meni nesto skuha. Tako da to "krijemo" od nje.
Pri prvom susretu mislim da sam joj se dopala, provele smo dosta vremena skupa, hvalila me, pomilovala par puta po kosi...
Vidjeli smo se poslije jos koji put i fino je sve proslo.

I njegovog oca sam upoznala, ali sa njim nisam uspostavila neki odnos. On je prikovan za krevet i prilicno tesko govori vec godinu i po. Poljubim ga kad dodjem, osmjehnem mu se, dodam mu macku, posto sam ne moze, ali to je to.
Zbog takvog njegovog stanja najvise mi je zao njegove supruge, mame mog momka. Zbog toga bar jednom mjesecno idemo kod njih (ili samo on) u drugi grad na cijeli vikend. Zadnji put smo organizovali da momkova majka dodje malo kod nas, odveli je na kolace, u shopping i skuhali. Mislim da je cijenila, a bilo bi lijepo ponoviti shodno njenim mogucnostima