Saveti naših prijatelja

Razgovaram sa prijateljima o svojim odlukama i bitno mi je njihovo misljenje...bilo je trenutaka kada su oni mnogo objektivnije vidjeli neke situacije od mene...
I slusala sam tada njihove savjete... i nikad se nisam kajala sto sam ih poslusala...
Bilo je savjeta koji meni nisu odgovarali i tada sam radila po svom osjecaju...ali bila mi je bitna i ta druga strana price...rijeci nekoga ko posmatra sa strane mene i moje postupke...

Pitam samo da bih znala...Prija mi kad se moje misljenje o tome sto treba da se uradi poklapa sa misljenjima mojih prijatelja,jer onda imam potpunu podrsku, ali i ako se ne poklapa ja cu uraditi kako ja zelim i tako ce biti sve dok mi ne dodje do mozga da to tako mozda ne treba, i da mi vise ne odgovara.Mislim da nikad nisam poslusala pa se pokajala...Ili se samo sad ne sjecam, ali vise volim da se kajem zbog svoje nego tudje lose procjene.Ali se desavalo da se bi mi bilo bolje da sam poslusala, nego sto sam ignorisala savjet...

Kad ne mogu biti dovoljno hladne glave i objektivno sagledati odredjenu situaciju, savjet prijatelja je dobrodosao. No sta god posavjetuje, predlozi, kaze svoje misljenje, mora biti potrepljeno argumentima. Samo tako ima sanse da taj savjet i prihvatim.
Znam da ce zvucati strasno umisljeno, ali neki moji prijatelji imaju dosta manje iskustva od mene i traziti savjete od njih je ponekad kao djevicu pitati za najbolji nacin zastite. Zato mi u tim trenucima vise trebaju da im ja obrazlozim svoju odluku, tako da je i sama prvi put cujem glasno i da me podrze, da kazu da nije sasvim glupa. Mada, jedan takav prijatelj mi je dao jedan od najboljih savjeta (da blokiram bivseg na msn-u, jer sam se uzasno nervirala kako je odjednom stalno online i kako svakih 5 min dolazi prozorcic da je online) i vjerovatno jedini od njega koji sam poslusala. Na drugu stranu, kad sam ocigledno grijesila, podrzao me je, nije rekao ni rijec protiv. Danas bih voljela da jeste, ali ipak moja greska, moj pad, ne mogu njega kriviti.

Pricam sa prijateljima o odredjenim situacijama. Naravno, tu su uvek saveti da bi trebalo da uradim nesto hladne glave, kad dobro razmislim. Volim da cujem sta oni misle i sta bi uradili, ali ipak sama odlucim o svemu.
Moram da naglasim da je moja najbolja prijateljica moja mama i njoj sve mogu da kazem jer ce me posavetovati najbolje, a i iskustvo samih godina cini svoje. Mada, ostali moji prijatelji zaista zrelo razmisljaju tako da se uvek pouzdam u njihov savet.

Zavidim Catwoman i svim onim djevojkama koji su sa majkama imale prijateljski odnos. Ja bih voljela da sam i je tako mogla razgovarati sa svojom majkom, ali o tome nije bilo ni govora.

Sto se prijatelja tice, nekada su me savjetovali da zaboravim nekoga, i dugo mi je trebalo da ih poslusam. Tacnije, poslusala sam tek kada su u meni sazrila slicna osjecanja. Slicno je bilo i sa nekim drugim problemima, i koliko god to cudno zvucalo, mislim da sam ih tada pitala za misljenje jer sam podsvjesno zeljela da me neko argumentovano nagovori da dignem ruke od druzenja sa ljudima koja nisu za mene bile dobra.

Mislim da mi se desilo da sam poslusala savjet prijatelja i bila nezadovoljna ishodom, ali nisam sigurna ni da li bih bila mnogo sretnija da sam postupila po svome. Ali moram priznati da se u takvim situacijama covjek nekada stvarno pita...

Jako mi znači savet i mišljenje prijatelja. To ne znači da isti uzimam zdravo za gotovo, već stavim taj savet u razmatranje pa tek onda odlučim da li da poslušam savet...

Kao što rekoh - volim da čujem mišljenje po nekom pitanju. Pravi savet baš i ne, jer znam da unapred neću uraditi kako mi je rečeno, stoga bolje da mi niko ništa ne priča. Neka samo sagleda situaciju i iznese stav. Ostalo je moja briga. Važno mi je mišljenje ljudi do kojih mi je stalo ali i da je u njemu sadržano apsolutno blago u prihod mome dobru ja neću tako postupiti. Inat, šta li ... Pih.
Srećan je onaj ko svoju pesmu ne plati glavom.