Po čemu ćete pamtiti proteklu godinu?

Ovu godinu cu pamtiti po:

- Prvi put sam nekom rekla "Volim te"
- Pocela sam da zivim sa momkom
- Divnom ljetovanju na Menorci
- Dobijanju trajne vize
- Silnim ljekarskim pregledima, cekanjima rezultata
- Prvoj proslavi Bozica
- Dolasku nove kolegice, prve zenske osobe u firmi pored mene nakon dvije godine
- Posjeti dedinog brata Pragu
- Upoznavanju momka sa mojim ocem
- Upoznavanju njegovih roditelja, druzenjima s njima

- Prvoj pravoj jelki
- "Majstoru i Margariti"
- Real Madrid osvaja La Decimu (kupovina jastucica sa znakom Real Madrida u tu cast)
- Smrti Bore Todorovica (nesto me je njegova smrt bas potresla)
- Selidbi svoje najbolje prijateljice u BG
- Izlascima sa M.
- Od cijele godine bila u Sarajevu samo 2 dana
- Prvi put otisla sa najmladjim bratom na groblje (sam se ponudio da me otprati)

Pamticu je po tome sto sam kupila stan.

Pamticu je vrlo zabavnom ljetovanju i jos nekoliko lijepih putovanja.

Pamticu je po rodjenju dvije djevojcice.

Pamticu je po tome sto sam saznala da mi sestra odlazi daleko.

Pamticu je po jednom divnom vjencanju.

Pamticu je po divnim vijestima da cu postati tetka.

Pamticu po prestanku komunikacije sa jednom osobom koja je godinama bila dio mog zivota.

I pamticu jedne oci koje su me pratile cijele godine.

Mogu reci da je bila prilcno uspjesna godina sa mnogo lijepih desavanja.

2014-tu cu pamtiti po putovanju u Njujork, gdje smo se sreli sa mojim bratom i njegovom porodicom, po divnom boravku u tom gradu krunisanom kupovinom nekih stvari koje sam odavno vrebala.  

Pamticu je po nevjerovatno lijepom vremenu u Velikoj Britaniji - godina bez vrucina, mrazeva i previse padavina.  

Pamticu ovu godinu i po majcinim izvjestajima o poplavama koje su zadesile Srbiju i Bosnu i dirljivim pricama nekih forumasa koji zive u poplavljenom podrucju.  

Pamticu 2014-tu godinu i po selidbi moje firme u novu kancelariju koja se nalazi na pet minuta hoda od Westminstera.

Citave godine sam pusila, pa prestala za vrijeme Bozicnih praznika, i, ako ne pocnem ponovo pusiti, pamticu ovu godinu kao trenutak kada sam konacno uspjela ostvariti svoju zelju da se rijesim tog poroka.

Svaka godina ima svoje lepe i ruzne uspomene.Zadnje dve godine su bile katastrofalne bar za mene ali osetili su i ostali clanovi u kuci svako na svoj nacin.Od pocetka 2012 godina je krenula naopako, svadje u kuci kojih ima svugde ali kod nas je doslo do pucanja porodicnih odnosa.Kulminicaja svega je ljubomora izmedju dece i odlazak sina ,snaje i unuke iz kuce.(3 godine su ziveli u zajednici sa nama) Normalno da je uvek svekriva kriva no bilo je tu i drugih koji su umesali prste.Tezak je udarac bio odlazak njihov koji smo jedva prebrodili ali ziv covek se na sve navikne bitno da su oni zivi i zdravi.Prosla godina je bila vise manje losa.Sta god smo pokusali da radimo mislim na posao sve je na stetu otislo i propalo.Jedina radost i lepo sto nam se desilo je pomirenje sa sinom i snajom i rodjenje unuka .To je svestlost koja nas je obasjala i dala volju da nije sve tako crno u zivotu.

Bogami, prethodna godina mi je baš bila turbulentna... Ali, kad je sagledam ovako, bila je sjajna.
Uradila jednu predstavu, uradila lutkarsku predstavu, bila kuma, išla na more (posle 17 godina!), bila malo u bolnici, dve drage prijateljice zakevile , upoznala se sa Ljubicom Arsić, organizovala književno veče i jednu izložbu... Iha!

Proslu godinu cu pamtiti po:
- Smrti macehinog oca i tetke
- Promociji diplome najbolje prijateljice u Milanu (prvi put u Milanu)
- Odvela momak prvi put u BiH i upoznala sa svom rodbinom koja tamo zivi
- Odlasku mnogih kolega i cijeloj toj napetoj atmosferi
- Mnogim procitanim knjigama za vrijeme dolaska i odlaska na posao (mislim da cu se ovog perioda za par godina sjecati sa nostalgijom)
- Bratovom usvajanju macke
- Obilasku Drezdena
- Plivanju, ne pamtim da sam neke godine toliko plivala, sto na moru, sto u bazenu
- Rodjenju kcerke kolegice sa fakulteta

2016-tu cu pamtiti po:

- promjeni posla i firme
- selidbi u veci stan
- smrti kolege
- momkov brat obolio od raka, njegova operacija, terapije, cekanje rezultata
- prijateljicin otac obolio od raka
- upoznavanju Stilla
- burnom raskidu brata i njegove djevojke
- prvi put imala i vodila svoj tim
- momak mi napravio tortu za rodjendan
- po romanu "Sarajevska princeza", koji me je bas dotakao

- Po nasoj maloj svadbi
- Po prosidbi u Parizu
- Prvi put vidjela Pariz sto mi je bio dugogogdisnji san
- Posjetili smo Kubu
- Dobila sam ribicu!
- Konacno sam pocela sa casovim voznje
- Prvi put sam posjetila Crnu Goru
- Po rodjenju kcerke jednog od najboljih prijatelja
- Moj mali brat je poceo da radi!

2017-tu ću pamtiti po:

- tome što sam bila bolesna dobar dio januara i februara nakon posjete Sarajevu.
- tome što je suprug bio bolestan u januaru.
- divnoj posjeti Firenci. Krasan grad u kome sam baš uživala.
- lijepim druženjima sa prijateljima.
- mnogim časovima sreće i blaženstva u društvu mog voljenog supruga.
- tome što je moja draga prijateljica oboljela od raka.
- problemima u koje je zapala moja firma krajem godine.

Prošlu, 2017. godinu, pamtiću po...

... troje ljudi s posla s kojima sam se našao i lepo razumeo, s kojima imam bezbroj doživljaja i koji su upali u krug mojih bliskih prijatelja.
... pamtiću je po turbulencijama na poslu i što sam na kraju postao urednik.
... pamtiću je po jednoj propaloj ljubavi koja mi je ostavila veliki trag, jer sam mnogo čekivao od nje.
... pamtiću je po tome što sam se posle pet godina odvojio od cimera i najboljeg druga i započeo da cimerišem sa njegovim imenjakom.
... pamtiću je po velikom broju izlazaka i po tome što sam upoznao mnogo ljudi od kojih sam svašta naučio.
... pamtiću je po malom broju sati slobodnog vremena, po teškim ustajanjima i odvajanjima od kreveta.
... pamtiću je po Petrovim prvim rečima - "mama", "tata", "cici", "čiča", "takoj" (traktor), "bajon", "supica", "kok" (sok) i tako dalje.
... pamtiću je po tome što sam sastavljao ljude kad im je trebalo, a rastavljao sebe i uspavljivao se kako nikome ne bih savetovao da radi.
... pamtiću je po tome što su svi pričali da je najgora do sada, u čemu se ja nisam pronalazio.