Rekao bih, a nemam gde

Juce sam imala tako grozan i stresan dan da sam opet pocela pusiti nakon vise od 9 mjeseci nepusenja. A to mi je, osim suprugovog posla, bila najbolja stvar koja mi se desila od proslog novembra. Sto kazu - nikad se siromahu za zelenu granu uhvatiti.

Voljela bih da ubrzo umrem jer su moja mladost i sretna vremena prosla.  Ne zelim da docekam da sebe vidim kao grozno ruznu staricu koju muka uhvati svaki put kada se pogleda u ogledalo.   Bog nema mnogo ljubavi za ljudski rod kada nam je namijenio mnogo stosta sto se meni sada desava, a desavalo se i nekoliko puta u proslosti.  Ne znam sta misli o muskarcima, ali nije me ni briga vise, mada, sudeci po ovom mom nesretnom suprugu, i oni su dozivjeli mnogo stosta sto je tuzno, tesko i tragicno i to mi je zao.  Eto toliko od mene.

Proklet li si Boze, proklet li si. Ne das zivjeti normalno i sretno, cudo jedno.

Moje patnje su ogledalo tvoje duse Boze. Moje suze, moje bore i bilo kakve nepravilnosti na tijelu i licu, kao i bilo kakve dusevne patnje. To je tvoja dusa, tvoja “pravednost” i tvoja dobrota.

Jedini raj na svijetu su oni trenutci zivota kada si bio zdrav, sretan i zadovoljan.

Na osnovu mog zivotnog iskustva rekla bih da me je Bog stvorio samo zato da bi mogao uzivati u mojim mukama. Tacno ga vidim kako trlja ruke od zadovoljstva svaki put kada meni procuri nos ili me nesto zaboli.

Ne volim ni ja tebe, budi siguran.

Dolaze dani ledenih kisa…. Ljetu vise ni traga ni glasa.

Kad vidim sta me moj dragi suprug prisiljava da gledam na televiziji postajem sve vise sigurna da me nikada nije ni volio.

Primjecujem da postajem zaboravna i to me pomalo brine. U pocetku su to bila imena poznatih glumaca i glumica, kojima bih u sekundi prepoznala lice, ali ne bih mogla da se sjetim imena. Sada se desavaju i mnogo krupnije stvari. Zakazem se kod ljekara i onda nisam sigurna da li sam dobro zapisala vrijeme kada treba da budem tamo. Kada idem u prodavnicu moram da pravim spiskove stvari koje treba kupiti ako zelim da ne zaboravim nesto vazno. Zivo se nadam da ovo nece postati gore i nisam sigurna da li bih trebala ici ljekaru da se ispitam da ne dobijam demenciju.

Juce sam rekla prijateljici da sam fizicki zdrava, ali nemam snage. Jutros imam vise snage, ali mi curi nos. Dobro me ovaj bog zajebava!

With time god becomes just incredibly mean. He turns into a malicious cancerous cell, tumor. I hate you God!!!

Rijeci su isuvise blijede da bi opisale neke stvari koje covjek dozivi u zivotu. Ja bar ne znam da docaram dubinu ocajanja ili snagu osjecanja ili uzas pri pomisli da ces izgubiti voljenu osobu, a da je to i pribizno jako kao ono sto sam u zivotu dozivjela.

Ne mozes u potpunosti shvatiti dok sam ne dozivis. Tvoj mozak zna da su neke stvari lose i bolne, ali kada to i dozivis mnogo je gore nego kada si samo citao o tome.

Isto je i sa srecom. Na papiru mozda i zvuci prozaicno ili cak hvalisavo, ali kada je dozivis - koji osjecaj!

Sta hoces ti od mene boze? Hoces da umrem (a ocigledno si namjerio)? Ubij me dok spavam. Jednostavno me pusti da zaspim i da se ne probudim. I prestani da me mucis u medjuvremenu. Ne zelim da znam. Ne zelim da znam. Ne zelim da sam svjesna da nestajem sa ovog svijeta.

Najveca sreca na svijetu je ne postojati uopste. Ja nisam bila te srece. Nije dzaba receno da sam rodjena 13-tog.

Najveca sreca koja mi se, kad mi je vec dat zivot, moze desiti sada je da umrem sto prije.

Mrzim boga, mrzim ga, mrzim ga, mrzim ga. Napravio je svijet pedera u kome se pljuje na sve sto je zensko, a mene je napravio zenom. Tako da, gdje god da pogledam, vidim samo uvrede i mrznju. Proklet bio dovijeka!

Bog me obogaljio.  Ubij me krvnice.  I onako me ubijas dan po dan.  Proklet bio boze za sva vremena.  Mrzim te iz dna duse!!! Da si zivo bice i tu preda mnom glavu bih ti razbila sjekirom.

Svega imamo, sve nam je na sat, a zivot nikad nije bio gori.

Citavo vrijeme prica svijet oko mene se vrti oko price koliko dugujemo novcu i muskarcima i koliko su oni vazni za ovaj svijet.  Zasto li si mene napravio boze?  Slobodno me uspavaj nocas, ne moram se vise nikada probuditi.  Dosta mi je mucenja.

Da ljudi stvarno imaju hrabrosti da se suoce sa najmracniljim trenucima u zivotu ne bi im trebao alkohol.  Ja pijem sve cesce jer te hrabrosti nemam.  Ne od srece, da proslavim (kao nekad).  Nazalost.

Bog je najobicnija masina, bez ikakvog morala, ikakvih osjecanja, ikavih skrupula.