Rekao bih, a nemam gde

Koliko se gluposti i lazi covjek nagleda i naslusa u zivotu to je cudo jedno.

Trebalo bi pisati u Bibliji kao jedanaesta zapovijest:

Ti se neces smijati kada prestanes biti mlad. Zbrisacu ti osmjeh sa lica kao da ga nikada nije ni bilo i natjerati te da ceznes za smrcu.

Ovaj svijet je napravio ludak bez i jedne jedine normalne misli u svojoj tupavoj glavi. Nije mu dosta da me jednom ubije, nego to cini vise puta i svaki put sve gore i nemilosrdnije.

Voljela bih da posaljem poruku cesarici, a nemam nacina. Da znas da si bila u pravu kada si bila rekla da se u filmu “The Wolf of Wall Street” jako pretjerivalo. Ja sam tada rekla da sam citala da se ti sa berze stvarno tako ponasaju, ali sada znam da je to bila laz i da ne treba vjerovati sve sto procitas.

Moja baba je imala obicaj da kaze: “Dok te mami secerom te hrani.” Nije mi bas bila jasna ta njena izreka, a sada malo bolje razumijem sta je htjela reci. Kada zivot pocne cini se da te ocekuje neka divna buducnost, a kada odrastes ta buducnost bude mnogo mracnija nego sto si ti to ikada mogao zamisliti.

Upravo procitah nesto sto je tako istinito u mom slucaju zadnjih godinu i po - dvije.  Ko prezivi ovu godinu tek je iduce pravo najebao.  Ne vjerujem da cu prezivjeti ni ovu, a ako se to nekim cudom i desi, onda sam sledece garant najebala i to ko zna kako.

Nevjerovatno sta mi se sve lose izdesavalo u zadnje dvije godine.  Jak bol u zubu u istom trenutku kada mi je zubarka otkazala usluge, nova zubarka mi razvalila usta tako da se mjesec dana nisam mogla ni smijati ni pricati ni normalno jesti i izgledala sam kao da me je pretukao Tajson.  Onda nevjerovatno bolesna kako u zivotu nisam bila.  Svaka celija tijela me je bolila do ludila kad god dobijem napad kaslja, a bilo ih je i to vrlo trajnih, ponovno oticanje zuba kada opet nisam licila na sebe, onesvjestavanje i razbijanje glave u dva dana dva puta, a kroz sve to nagovjesteno da dobijam tumor mozga, mogu dobiti rak usta i tako dalje.  Sada vidim znake svuda oko sebe da je moj zivot gotov i pitanje je, mozda dana, a mozda sedmica ili mjeseci, kada cu da umrem.

Nedostajete mi vi mladi sa svojim problemima, zivotnim ushicenjem, nadama i nedoumicama.  Nadam se da vas zivot pazi vise nego mene.

Mik Dzeger je pjevao “Time is on my Side” i voljela sam tu pjesmu.  Sada shvatam da, sto si stariji, vrijeme je sve manje na tvojoj strani.  Vrijeme je, koliko toliko, na strani mladih, onih koji zive u iscekivanju i ne znaju sta im zivot nosi.  Cini im se, a i meni se cinilo, da ih u buducnosti ceka neka velika sreca i ne slute kako su ti trenuci srece kratki i prolazni i kakav mrak slijedi.

Onaj ko je rekao da je samo zdravlje vazno lagao je. Odavno sam toga bila svjesna, a u zadnje vrijeme, nazalost, dobijam sve vise i vise potvrda toga.

Procitah neku, po meni vrlo glupu, izreku Rabindratha Tagore. “Velika srca vole, a mala srca traze da budu voljena.” Bogami, ko god je zrela i pametna osoba trazi da mu ljubav bude uzvracena istom mjerom i ne pristaje na manje od toga. Ne cudi me da je gore spomenuti Indijac - dakle, pripada naciji ciji mnogi pripadnici jos uvijek ubijaju zensku djecu kada se rode jer ih smatraju manje vrijednima od muskaraca. One koje prezive uce ovakvim glupostima, kako bi ih jos bolje porobili. Uhhhh.

Citam ove svoje proslogodisnje postove, pa razmisljam kako sam prosle godine imala katastrofalno lose zdravlje i kako je ove godine, narocito od aprila naovamo, mnogo bolje. Nikad zapravo ne znas sta te ceka, tako da ne treba donositi preuranjene zakljucke o tome kakva ce da bude sledeca godina tvog zivota.

Procitah nevjerovatnu glupost koju mi je poslala jedna skotlandjanka. Kao bijelci koji su britanci i muskarci se strasno pate i zrtvuju, a izbjeglice dolaze u ovu zemlju i bivaju smjesteni i lijepe tople hotele. Kakva laz! Britanci (ako nisu neka teska sirotinja) imaju idealne uslove da uspiju u zivotu, ali i ocekuju da imaju sve u zivotu - skolu shvataju neozbiljno (mnogi), dangube putujuci po svijetu, kada se zaposle hoce da svaki dan rucaju u pabu ili restoranu, piju i trose i onda im djavo kriv kada neki izbjeglica koji je radio kao crnac i stedio gdje je stigao prije njega kupi stan i dostigne neki lijep standard zivljenja. Zavist nije lijepa osobina. Bolje razmislite kako vi uvijek imate protekciju, a ovi drugi uvijek izvuku deblji kraj. Grrrr.

U zadnje vrijeme se sve vise ljutim na majku i brata.  Godinama sam im zeljela dobro i cinila sve u svojoj moci da im pomognem koliko je to bilo moguce.  Oni meni nisu zeljeli dobro.  Kada mi je konacno svanulo i stvari dobro krenule u zivotu zavidjeli su mi i sve im se cinilo kako je meni previse dobro i imam previse.  Nisu razmisljali o tome da je meni bolje i lakse samo zbog toga sto nisam imala djece.  Jesam li ja njih ikada tjerala ili i na koji nacin podstakla da imaju djecu?  Naravno da nisam.  Rekli su mi neke vrlo ruzne stvari koje nikada zaboraviti necu dok sam ziva i zbog cega o njima sve manje razmisljam sa ljubavlju, a sve vise sa bijesom i ogorcenjem.  Eto im se ispunila zelja, pa je i meni opet vec nekoliko godina sve naopako.  Razmisljam o njima u nocima bez sna i o tome kako kao da su mi zacvarali da mi se opet sve srusi i zelim im da i njima i njihovoj djeci i unucima bude u zivotu onako dobro kako je i meni bilo i sada je - i sto se tice zdravlja i sto se tice posla i svega ostalog u zivotu.  Pa da vidimo onda cija majka crnu vunu prede.  Kako ste mogli?  Kako ste samo mogli zeljeti zlo vlastitom djetetu i sestri?  Onoj koja je za vas cinila i moguce i nemoguce samo da vam zivot bude laksi?  Sram vas bilo.  Sa takvim prijateljima (to jest rodbinom) kome su potrebni neprijatelji?

Uh, neka mi je bog na pomoci ovaj mjesec da se sve zavrsi kako je najbolje moguce.

Gledam vremensku prognozu i ne mogu da vjerujem kako ce biti visoke januarske temperature. Ako ovo nije dokaz globalnog otopljenja ne znam sta bi drugo moglo biti. Ne mogu da se ne pitam kakav ce pakao ljeti da bude.

Sve ima svoju cijenu, pa i glupost. Najskoriji vrlo ocigledan primjer bilo je ono sto je Novak Djokovic sebi dopustio. Umjesto da se vakcinise kao svaki civilizovani covjek on je odlucio da izmisli gomilu lazi o tome kako je bio bolestan od korone malo prije takmicenja u Australiji i samim time ima prirodni imunitet. Nije bilo tesko raskrinkati njegove lazi, te je ubrzo i sramno protjeran. Time je izgubio priliku da igra na turniru i pruzi sebi sansu da osvoji jos jedan Grand Slam. Sada je izgubio mjesto najboljeg tenisera i ima sanse da se sa Roland Garos turnirom u Parizu taj poraz i pogorsa. Sve ima svoju cijenu, pa i glupost. A mozda zaista i ne treba da bude najbolji teniser, jer je za takvo nesto potrebno biti kompletna licnost, a ne samo osoba koja dobro mlati lopticu reketom za tenis. A kompletna licnost bi bio neko ko je, kao svjetski priznat sportista, prihvatio najbolje i najnaprednije ideje iz svijeta, a ne sonja koji ni vakcinu ne smije da primi.

Bas zelim da citam novine, ali pocnem i odmah neka prica o sukobima, mrznji, ratovima i onda mi se sve smuci i gurnem novine sto dalje od sebe. Jedino sto me jos privlaci u njima je poneka prica o intimnim problemima, pokoji intervju i sudoku. Kad pomislim koliko sam nekada citala i kako mi se sve to cinilo interesantno… Ehhh.

Sanjala sam grozan san. Svu noc su me proganjali neki zombiji, ljudi u stanju raspadanja. Na kraju sam se probudila vicuci, probudih supruga, pa me on razdrma. Ne znam otkud mi takav san. Nikada ne gledam filmove o zombijima, a nisam odavno gledala ni nesto ruzno na televiziji. I u zivotu mi se generalno ne desava nista lose. Cudno.

Bas krenuh da napisem da sam nocas sanjala da me napadaju vampiri kad vidjeh ovaj prethodni post o zombijima. Ne znam sta je to sa mnom i kako protumaciti ove ruzne snove koji me proganjaju u zadnje vrijeme. Neki kazu da je to upozorenje na bolest. U svakom slucaju vrlo je neprijatno. Dugo, dugo, cini mi se godinama, nisam sanjala nista neprijatno. Uhhh…

Moj brat kao da je umro otkako mu se cerka porodila i uselila sa suprugom i bebom u kucu.  Ona sada radi od kuce, a on danju cuva dijete, a nocu radi.  Do kada ce tako moci da izdrzi pitanje je i prvo sam se pocela nervirati da ce tako dobiti demenciju, jer jako malo spava i cesto mu se desava da zaboravi sta mu je receno.  Sada smo usli u jos goru fazu gdje se gotovo nikada ne cujemo.  Izgubila sam volju da ga zovem jer svaki put kada nazovem on cuva dijete ili je hrani ili je presvlaci, a ako nije to onda mala spava, a on radi i nema vremena da prica.  Njegova cerka mi se smucila, jer, ne samo da je rodila dijete o kojem nece da se brine, nego je jos kupila i psa o kome takodje on brine.  Majka ju je kritikovala kada je bila djevojka da je lijena i ja sam se branila, a sada vidim da je bila potpuno u pravu.  Jedino gdje je spremna da se zalaze je posao, sto je u redu, ali onda se nije trebala udavati i radjati dijete, a o psu da i ne govorim.  Sve u svemu zalosno.

Boze, jesi li ikada napravio ljepse zemlje od Jugoslavije i ikada gorih zemalja od onih tvorevina koje su nastale njenim raspadom? Gledam na Fejsbuku sta ljudi iz raznih bivsih republika govore jedni drugima i gadi mi se kao malo sta u zivotu. Hvala bogu velikome sto odoh odozdo, te sam godinama bila postedjena tih gadosti. Ni sada nisam clan njihovih grupa, ali eto ponesto procuri do mene kada vidim postove koje stavljaju ili na njih odgovaraju oni koji su mi prijatelji, a jos zive dole. Izgleda, dok ih sve ne blokiram, nikada se necu rijesiti te bijede.

Svaki dan neka nova neprijatnost. Svaki dan neki problem. Juce nam je bila 25-ta godisnjica braka. Dan sam provela na poslu, a vece gledajuci neku depresivnu seriju i ne uspjeh citavog dana podijeliti svoju sretnu vijest ni sa kim osim sa suprugom. Danas sam i pored kisobrana pokisla doslovno do gole koze. Cak mi je i ves bio mokar. Ne mogu da se ne pitam kakva mi se gadost sprema sutra.

Pretužno je videti forum ovako pust...

Alaj volim kad dam neki vrlo dobar savjet koji se ne poslusa iz ciste lijenosti i bezobrazluka i onda mene udari po glavi (i dzepu). Izem ti ovaj zivot.

Dala bih sve (ili skoro sve) na ovom svijetu da znam da budem zla, podla i bezobrazna kucka.  Ovako sam biser pred svinjama.

Imali smo priliku da steknemo divnu novu prijateljicu. Ali ti si morao da blebeces dva i po sata, a da ni u jednom trenutku nisi pomislio da bi i neko drugi zelio da kaze koju rijec. Bice pravo cudo ako je ikada vise vidimo.