100 dana sreće

Dan 11.



Šalica crnog čaja s malo mlijeka, omiljeni keks s cimetom i listanje starijih časopisa... znak da će i ostatak dana biti tako lijep.

Dan 12.



Nedavno sam opet počela vježbati, a danas mi je posebno prijalo da se preznojim i izbacim negativnu energiju.

Dan 4.


Savršenstvo s juga. Neke ljute paprike koje nisu ljute, beli luk i šargarepa.

Dan 13.



Moje dvije ljubavi.  Danas smo puno šetali i mazili se. Znaju me oraspoložiti čim ujutro ustanem, čuju me kad otvorim vrata sobe, počnu lajati i vrzmati se oko ulaznih vrata, a kad izađem van, to je tek radost - skakanje, trčanje, samo što iz kože ne iskoče.
Za slikanje sam ih jedva smirila.

Dan 5.


Pivo u idealnom društvu. (tačka)

Dan 14.



Ne, nisu me ovce danas učinile sretnom. Rjeđe vozim bicikl kad je hladnije, no danas sam odlučila provozati se bar na pola sata jer mi je baš nedostajalo, a ovo je jedan od čestih prizora u mom kraju. Vožnja mi je jako prijala pa razmišljam da već sutra ponovim.

Dan 15.



Proizvod koji mi je preporučila forumašica na drugom forumu nakon što sam se požalila da mi koža postane jako suha čim zahladi, da sam probala već previše proizvoda i da mi ništa nije pomoglo. Nivea je zakon! Nakon nekoliko dana korištenja koža mi se više ne peruta, meka je i fino miriše.

Dan 6.


Morao sam da ponovim fotku, jer nisam fotkao pre nego što su prosuli papiriće. Dve fantastične partije vanglica!

Dan 7.


Odgledao sam po prvi put prvi deo Zvezdanih ratova i baš mi se dopao film!

Dan 8.


Kupio sam sebi savršen dezodoran, mnogo mi se dopada.

Dan 16.



Nisam htjela narušiti privatnost kolega, a opet sam htjela baš ovaj sastanak staviti ovdje jer me je baš obradovalo što sam se konačno opet čula s dragim ljudima koje još uvijek poznajem samo preko interneta. Zato ostavljam ovakvu čudnu fotografiju. Danas smo održali sastanak uredništva, fino smo se ispričali, upoznala sam novu curu koja nam se pridružila... vrlo ugodno sam provela tih sat vremena.

Dan 17.



Budući da za Božić nismo kući, odlučili smo danas okititi bor. Taman se probudilo i božićno raspoloženje kod mene.

Dan 9.


Upalim TV posle nekoliko meseci i ugledam Štrumfove i gledao sam 4 epizode

Dan 18.



Već druga prijateljica u manje od mjesec dana koja je javila istu sretnu vijest.

Dan 19.



Baka je odlučila dati mi poklon prije Božića jer je čula da je u Poljskoj hladnije nego kod nas pa da mi ruke ne ozebu.

Dan 20.



Kratka ispovijest prije nego što napišem zašto ova fotografija: Dan mi je bio užasan. Prijepodne su nam javili da je umrla dedina sestra, tetka koju sam jako voljela, s kojom se o svemu moglo razgovarati, koja je uvijek bila puna života... Iako je bila starija i bolesna, vijest nas je iznenadila i mene je posebno pogodila. Ostatak dana doslovno sam provela šećući iz jedne prostorije u drugu, nisam završila ništa što sam počela raditi, ni na što se nisam mogla koncentrirati. Hvata me grč u želucu od same pomisli na sutrašnju sahranu.
Malo prije sam skuhala čaj, pustila pjesme za podizanje raspoloženja i to je jedino što me je danas donekle smirilo.

Dan 21.



Iako je sve upućivalo na to da će i danas biti grozan dan, bilo je nekoliko svijetlih trenutaka. Prošetala sam svojim rodnim gradom (nisam dugo bila tamo) i ugodno razgovarala s nekoliko rođaka koje isto nisam toliko dugo vidjela.
Na fotografiji je inače jedna osnovna škola u kojoj sam prije nekih 15 godina bila na takmičenju iz srpskog jezika.

Dan 10.

Počeo sam da gledam ‚‚Srećne ljude" sa cimerom i Riska me uvek nasmeje. Gledao sam kad sam bio mali, pa se ničeg ne sećam (jer nijednu epizodu nisam gledao od silnih repriziranih).

Dan 11.

Vil i Grej po milioniti put odgledani sinoć, posle možda godinu dana pauze. I mnogo replika sam znao napamet i opet sam se smejao od srca.

Dan 12.

Koleginica je donela ovu šljašteću stvar na posao i zakačila je iza svog i moj ekrana!


Drug mi je doneo knjigu Ive Andrića o Simonu Bolivaru! O-D-U-Š-E-V-Lj-E-N!

Dan 13.

Mnogo mi se jelo nešto slatko i drug mi donese čokoladicu ni ne znajući to! I to sa kokosom!

Dan 22.



Još jedan preuranjeni božićni poklon, ovoga puta od ujaka i ujne - prelijepa kemijska olovka. Znaju da ne mogu pogriješiti s priborom za pisanje.

Dan 23.



Sve je spremno, krećemo!


P. S. Kako se iz Poljske vjerojatno neću javljati, postavit ću fotografije za svaki dan proveden tamo čim se vratim.

Dan 1 - Ponedjeljak



Momak je danas radio i kad je ustao ostavio mi je ovu poruku na mom racunaru, dok sam ja jos spavala

Dan 24.
(21. 12.)



Nakon skoro 15 sati putovanja (što autom, što autobusom), konačno smo stigli u Nysu. Odmah nakon ručka krenuli smo u šetnju i upoznavanje grada. Nadimak grada je Šleski Rim zato što imaju više od 10 crkava, a na fotografiji je Bazilika sv. Jakoba i sv. Agneze. Taj dan najsretnija sam bila jer sam nakon dva mjeseca vidjela brata (nisam navikla da se toliko dugo ne vidimo) i što sam upoznala jednu divnu obitelj.

Dan 25.
(22. 12.)



Drugi dan u Poljskoj proveli smo u Wroclawu. Obišli smo neke znamenitosti, posjetili božićni sajam, a ja sam krenula u lov na patuljke, kojih u gradu ima preko 300. To mi je bila želja još otkad mi je bivša cimerica pričala o patuljcima dok je studirala tamo.

Dan 26.
(23. 12.)



Dan za shopping. Išli smo kupovati poklone za rođake i prijatelje i proveli 2-3 sata u trgovinama. Kasnije smo i božićne poklone koje smo donijeli iz Hrvatske upakirali i stavili pod bor koji je na slici. Zapravo je ogroman dojam na mene ostavila slika koja se vidi u pozadini - Djevojka s bisernom naušnicom - koju je naslikala baka bratove cure. Žena je u mirovini upisala tečaj slikarstva i obećala je i za nas naslikati jednu.

Dan 27.
(24. 12.)



Nikada me tradicija nije posebno oduševljavala, a i kod nas u kući polako smo počeli napuštati božićne običaje. U Poljskoj je Badnjak najsvečaniji dan u godini, važniji im je od Božića i ta večer prošla je u posebnom raspoloženju. Družili smo se, poželjeli jedni drugima lijepe želje, razmijenili poklone, jeli zanimljivu hranu (meni je posebno neobičan bio boršč - juha od cikle).

Dan 28.
(25. 12.)



Prvi put za Božić nisam bila kući pa me je mrvicu uhvatila nostalgija jer tada je obično šira obitelj na okupu. Išli smo na 'ekskurziju' u zamak Moszna, koji me je oduševio. Budući da je bio neradni dan, vidjeli smo tek mali dio unutrašnjosti, ali zato smo uživali u šetnji perivojem. Inače sam blago opsjednuta dvorcima pa mi je bilo drago da sam još jedan mogla vidjeti uživo.

Dan 29.
(26. 12.)



Nedaleko od stana roditelja bratove cure nalaze se dva ogromna parka. Trebalo nam je više od sat vremena za šetnju i fotografiranje, no prvo smo nahranili ptice. Nekad poželim da i u selu imam neko slično mjesto za šetnju, da ne moram šetati njivama.

Dan 30.
(27. 12.)



Dan kada sam se najviše umorila, ali vrijedilo je. Bili smo na jezeru i opet šetali, napravili smo ogroman krug, penjali se da uhvatimo što bolje fotografije pa opet spuštali do plaže... Zbilja prekrasno u ovo doba godine jer skoro da i nije bilo ljudi pa je samim tim i sve okolo bilo čisto, a voda bistra.

Dan 31.
(28. 12.)



Definitivno je istina da je svagdje lijepo, ali kući najljepše pa je tako i meni bilo prekrasno u Poljskoj, no bila sam sretna što se vraćam kući. Prije polaska svratili smo još na sat vremena u bratov stan kojim sam oduševljena i vrlo lako bih se navikla živjeti u njemu. Da ne bih narušavala privatnost, evo samo slika bora.

Dan 32.
(29. 12.)



Home, sweet home! Jedino što mi se u Poljskoj nikako nije sviđalo jest kava. Pravili su kavu iz aparata i nakon 3-4 dana prestala sam ju piti jer se nikako nisam mogla naviknuti na okus. Zato je prva stvar koju sam napravila kada smo stigli kući bila - skuhati socaru! Kako sam samo uživala...

Dan 33.
(30. 12.)



Danas je bratu stigla pozivnica za promociju na fakultetu. Radujem se što se opet vidimo za mjesec dana.

Dan 2 - Utorak



Vec koji mjesec trazimo ovu policu za zacine, koja ce se fino uklopiti u nasu kuhinju i konacno smo je nasli i kupili


Dan 3 - Srijeda



Dragi je danas spremio krkovicu i bila je odlicna Nazalost, bila sam jako gladna i nisam se sjetila da uslikam, pa je ovo samo slika sudja koje je ostalo iza ovog odlicnog rucka

Dan 34.



Doček je protekao u ugodnom društvu uz previše smijeha i glupiranja, ali i društvenih igara. Horor smo ugasili nakon dvadesetak minuta jer je bratiću bio prestrašan.

Dan 35.



Mama i tata poklonili su mi Audrey Hepburn kalendar. Bolje nisu mogli.

Dan 36.



Mamu je uhvatila neka viroza pa je cijeli dan ležala, a ja sam joj se maksimalno posvetila. Vrhunac dana bio je gledanje filma. Inače sam navikla gledati filmove s bratom pa je ona preuzela njegovo mjesto otkad se on odselio.

Dan 4 - Cetvrtak



Docek Nove godine u kucnoj atmosferi uz pjesme iz djetinjstva i vesele pjesmice


Dan 5 - Petak



Tradicionalni vatromet u 18, koji sam gledala sa dragim. Prvi put da nije bilo toliko guzve sa mjesta gdje smo gledali, a nije bilo ni hladno. Vatromet je bio vrlo lijep.


Dan 6 - Subota



Prvi put sam pekla svinjski but i fino je ispalo. Osim toga, imamo rucak za par dana. Ipak, sto mi se najvise dopalo je to sto smo pekli zajedno, sto inace skoro nikad ne radimo. Slika je uzeta sa interneta, posto se opet nisam sjetila uslikati