Život drugih (Das Leben der Anderen)

Svidio mi se film. Radnja je mogla biti i bolja, ima nekih nelogičnosti, ali ne smetaju previše. No zato su mi likovi bili odlični, i glavni i sporedni.

Ulrich Mühe genijalan u ulozi Gerda Wieslera, taj čovjek zna 'govoriti' očima i to me odmah osvojilo! Gerd je odan režimu i svom poslu agenta istočnonjemačke policije, ali i neizmjerno usamljen. Živi u gotovo sterilnom stanu, povremeno ga posjećuje prostitutka, a jedini kontakt s ljudima ostvaruje na poslu tijekom ispitivanja osumnjičenih. U početku ga možemo i mrziti jer djeluje odbojno, ali do kraja filma Gerd se toliko mijenja da postaje drag. Zadatak da špijunira umjetnika Georga Dreymana izazvao je u njemu nešto što vjerojatno ni sam nije znao da postoji i da bi mogao osjećati... Meni su posebno dragi dijelovi kada Gerd ukrade Georgovu knjigu i čita ju u svom stanu tijekom pauze od posla, isto kao i scena kada prisluškuje što se događa u stanu pa ga dirne skladba i oči mu se zacakle.

U filmu se ističe strah (i kao motiv, i kao jedna od mogućih tema), a dotiče gotovo sve likove. Kod nekih je to više, a kod nekih manje izraženo. Christa-Mariju Sieland strah u tolikoj mjeri obuzima da je spremna sve priznati, samo kako joj ne bi zabranili da glumi. Njena i Georgova susjeda pravi je primjer kako se nekome može utjerati strah u kosti samo jednom jedinom rečenicom. Jedan pogrešan pogled, jedna pogrešna riječ... i već ste na popisu sumnjivaca. I sam Gerd nakon nekog vremena shvaća koliko je njegov posao pogrešan i kako ideologija u koju je vjerovao više nema smisla. A onda slijedi pad Zida i možda neki bolji život...