Dolores O'Riordan - 6. septembar

od **Still_dreaming** Pon Sep 05, 2011 11:12 am

Dolores Mary Eileen O'Riordan je rođena 6. septembra 1971. godine u Ballybricken-u u siromašnoj Irskoj katoličkoj porodici, kao najmlađa od sedmoro dece. Njeni roditelji su Eileen Greensmith i Terrance O'Riordan. Nakon njenog roenja Terrance je doživeo saobraćajnu nesreću na motoru i ostao nepokretan. Iako je imala stariju sestru, više je volela da se igra sa starijom braćom. Život njene sestre je prikazivao tipičan život devojaka iz striktnih katoličkih porodica, a to je zapravo život koji se bazirao samo na porodici i ni na čemu drugom. Iz tog razloga je pokušavala da ne bude devojčica: imala je kratku kosu, nosila mušku odeću, spalila je svoje lutke i zakopala ih u dvorištu, igrala je fudbal i druzila se samo sa dečacima. Često kada su dečaci odbijali da se Dolores igra sa njima, ona bi odlazila u šumu. Tamo bi provodila sate šetajuci i pričajući sa svojim psom i otkrivajući mu svoje tajne. Osim psa, njen deda Joe je bio njen najbolji drug, kasnije je posvetila dve pesme svom dedi (‚‚Atosa'' (Iosa) i ‚‚Joe'').

Kada je imala 11 godina napisala je svoju prvu pesmu ‚‚Calling" na starom Yamaha sintisajzeru. Pesma je o jednom dečku koji je bio 10 godina stariji od nje i koji joj se mnogo sviđao. Kako Dolores kaze izmedju njih nije bilo nista osim jednog zagrljaja.

Nikada nije nosila suknje i haljine, više je volela da nosi farmerke i majce. Nije se slagala sa devojčicama iz odeljenja - više je volela da sama stoji sa strane. Jedanput su njeni profesori i roditelji insistirali da ima dužu kosu, ali njoj se nije svidela ta ideja, pa je ulepila kosu sa žvakom, tako da su morali da je ošišaju. Njenih 10 minđuša su takođe smetali profesorima, pa su imali naviku da joj ih skinu.

Dolores je učila da svira klavir i pevala je u horu, a to je bilo ono što je najviše volela. Kad je napunila 17 godina počela je da uči da svira gitaru i prvi put se zaljubila. Mike O'Mahony je bio njena prva i prava ljubav. Dolores je odlučila da napusti roditelje i počne da zivi sa MIke-om, a njihova veza je svakim danom postajala sve gora i gora.

U proleće 1989. jedan poznanik je rekao njenom dečku da je upravo napustio jedan bend, gde je bio pevač. Taj čovek je bio Nial O'Quinn, a bend se zvao The Cranberry Saw Us. Bend je tražio novog pevača, a Dolores, koja je pevala u pabovima, odlučila je da okuša sreću.

Braća Hogan (Noel i Mike) i bubnjar Gergal Lawler bili su osnivači novog rok benda. Kada je Dolores prvi pud došla da se sastane sa bendnom, nosila je ljubičasto odelo, što je zadivilo momke iz benda. Njene prve reči su bile: ‚‚Ok, pokažite mi šta imate". Dolores je ponela sa sobom svoju opremu koja je bila lošeg kvaliteta i otpevala im je jednu pesmu od njenog idola Sinead O'Connor. Noel, Mike i Fergal su slušali Dolores sa oduševljenjem, nisu imali nikakvih sumnji ko će biti novi pevač, u ovom slučaju pevačica benda. Iste večeri Noel je dao Dolores kasetu sa jednom njegovom pesmom i tražio od nje da napiše tekst pesme. Nedelju dana kasnije Dolores je došla na probu i otpevala pesmu ‚‚Linger", koja je postala jedan od hitova benda. Nakon nekoliko dana, napisali su ‚‚Sunday", a nakon toga i ostale pesme. Dok se bend formirao, Dolores-in privatan život je postajao pravi pakao: Mike O'Mahony ju je zlostavljao fizički i psihički,imao je običaj da je udara u lice i ako bi počela da plače pretio bi joj da će da je baci kroz prozor. Ma koliko je on bio loš prema njoj, ona ga je stvarno volela. Mnogo pesama je posvećeno njemu i njohovoj vezi.

U međuvremenu bend je snimio svoju prvu demo kasetu, imao prve svirke, i promenio ime u ‚‚The Cranberries", na Dolores-inu inicijativu. Lokalne novine su počele da pišu o njima i postali su glavna tema mnogih muzičkih izdavačkih kompanija, među kojima je bila lokalna muzicka kompanija Xeric Records. Posle nekoliko slušanja materijala, odlučili su da naprave ugovor sa bendom. Bend je shvatio da ne mogu sve sami da rade, pa su odlučili da nađu menadžera.

U avgustu The Cranberries su snimili svoj debi video za prvi singl ‚‚Uncertain". Nakon nekoliko nedelja posle veoma napornog posla u veoma kratkom vremenu snimnjen je Uncertain EP. Izdat je u oktobru 1991. godine. To je bio prvi komercionalni mini album snimnjen na CD-u i ploči.

U februaru 1992, pod pritiskom Piers Gilmore-a (menadžera), The Cranberries-i su bili primorani da se vrate u stidio, ako nisu želeli da otkazu ugovor. Protiv njihove volje bend je počeo sa snimanjem albuma za izdavacku kompaniju Xeric. Album je snimljen pod totalnom Gilmore-ovom kontrolom, koji je želeo da kombinuje dens ritmove sa gitarama.

Nakon mesec dana rada u studiju, snimljene su samo 3 pesme srednjeg kvaliteta. Nakon svega bend je izgubio strpljenje i odlučio da odbije Gilmore-ove usluge. Komplikacije u tadašnjoj drzavi su se loše odrazile na sve, a najviše na Dolores. Ona je postala depresivna i izgubila je dosta kilograma. Na kraju je Dolores morala da odmara nekoliko nedelja.

Konačno se Dolores se osećala bolje, ali budućnost benda je bila još uvek neizvesna. Bendu je bio potreban menadžer, nije bilo vazno ko. Nasli su Jeff Travis-a iz Rough Trade-a. On je već poslovao sa bendom, ali pošto su bili pod kontrolom Piers Gilmore-a nisu mogli da međusobno sarađuju. Napokon su Cranberries bili slobodni i Jeff Travis jednostavno nije mogao da propusti mogućnost da radi sa njima. Pod njegovim vođstvom bend je bio upućen kod producenta Stephen Street-a. Naredne pola godine bend je proveo snimajući svoj debi album u Windmill Lane studiju sa Stephen Street-om. Album je bio gotov u oktobru 1992 , ali da bi izbegli sukob sa Gilmomre-om, album je izdat u aprilu 1993. godine. U septembru 1992, Dolores je raskinula sa Mike O'Mahony, sto je ostavilo trag u starijim pesmama benda. Dolores nakon toga neko vreme nije htela da čuje ništa o muškarcima. Nakon njihovog prvog singla ‚‚Linger", album ‚‚Everebody else is doing it so why can't we" nije naišao na dobre reakcije u Britaniji, ali njihova turneja po Americi ih je progurala i postali su veoma poznati.

1994. godine The cranberries su snimili svoj drugi album ‚‚No need to argue" i prvi singl ‚‚Zombie" je postao pravi svetski muzički hit. Ova anti-ratna pesma je bila posvećena deci koja su poginula u teroristickim napadima. U martu je Dolores povredila koleno dok je skijala na švajcarskim Alpima, ali u junu njen život se naglo promenio. Tada je upoznala kanađanina Don Burton-a koji je bio menadžer Duran Duran-a. Dolores je pričala celo veče sa njim, rekla mu je sve o sebi. Don je takoe rekao Dolores da je sam ali da ima malog sina. Dolores je u njenu pronašla svoju srodnu dušu i nakon 10 dana Don ju je zaprosio.

1995. i 1996. su bile prilicno teške za bend, imali su gomilu nastupa i kostantan pritisak medija. Mnogo Doloresinih prijatelja je otišlo iz njenog života, plašila se da ne izgubi svog muža, brinula se zbog rata na Balkanu, kritikovala je žene koje su abortirale, nasilje u svetu ju je uzrujavalo, kao i mnogo poginulih žena i dece u ratu. Dolores je rekla da u to vreme njen jedini prijatelj je bio TV program CNN, koji je prenosio sve te užasavajuce vesti iz različitih delova sveta.

Treći album ‚‚To the faithful departed" bio je gotov i bio je mnogo više mračan, agresivniji nego prethodni albumi. Kritike su bile podeljene, neki su davali najveće ocene albumu, dok su drugi ismejavali grupu i njihov album. Na kraju bend više nije mogao da podnese kritike, Dolores jednostavno nije mogla više (njena povreda kolena je takođe mnogo uticala na nju), izgubila je mnogo na kilaži, konstantno je pušila i pila.

Doktori su prepisali Dolores konstantan odmor, zbog čega su Don i Dolores otišli na Karipska ostrva na odmor i tamo proveli kraj 1995. Dolores nije želela da čuje ništa o ponovnom okupljanju benda, zato se povukla sa svojim mužem u Kanadu. Počela je da uživa u svom životu i pocetkom 1997. otkrila je da je trudna. Njen život se promenio još jednom, njena beba je postala najvažnija stvar u njenom životu. ‚‚Animal Instinct", ‚‚Shattered" i ‚‚You And Me" su pesme koje je posvetila svom sinu Taylor-u.

Kada je Dolores bila spremna da radi, ponovo se vratila šou biznisu. 1999. bend je izdao svoj četvrti album ‚‚Bury the Hatchet". Napravili su dogovor u bendu da rade bez ikakvog stresa, već samo sa oprimizmom. S time su Cranberries promenili svoj muzički stil.

Pri kraju 2000-te The Cranberries su puni optimizma počeli snimanje svog petog albuma. Dolores-ina druga trudnoća je takođe bila veoma inspiritivna za nju. 27. 01. 2001. rodilo se drugo dete u porodici Birton, devojčica po imenu Molly.

Album ‚‚Wake up and smell the coffee" je bio najoptimističniji album. Čak i hladne muzičke kritike nisu kvarile zadovoljstvo benda. Dolores je prestala da brine šta ljudi misle o njoj, samo je uživala u svakoj sekundi svoga života.

2003, nakon nekoliko letnjih svirki, Dolores je odlučila da započne svoju solo karijeru. Svo to vreme Dolores i Don su živeli u Kanadi, gde je Dolores započela pisanje pesama za svoj solo album.

U to vreme se pričalo da su Cranberries uzeli pauzu ili su se raspali. Prvo su na nihovom zvaničnom sajtu demantovane glasine, ali u martu 2004, nakon koncerta u San-Remu, gde je Dolores nastupala sa pesmom ‚‚Ave Maria", koja se nalazi na albumu za film Mel Gibson-a, ‚‚Stradanje Isusovo" (eng. ‚‚Passion of the Christ") , potvrdila je da će bend ipak napraviti pauzu. Dolores je rekla da bi nakon 13 godina provedenih u bendu želela da proba nešto sama u drugim muzičkim područijima.

U aprilu 2004, Dolores je snimila pesmu ‚‚Angels go to heaven" za italijanski horor film ‚‚EvilEnko". Pesmu su napisali Dolores i Angelo Badalamenti. Kao deo svoje solo karijere, Dolores je otpevala duet za Zucchero-m pod nazivom ‚‚Pure Love" (originalan naziv pesme ‚‚Puro Amore").

4. maja 2007. godine konačno je izdat album ‚‚Are You listening?" za irsko tržište. ‚‚Ordinary day" je bio prvi sing sa albuma koji je izašao krajem aprila. Video spot za pesmu ‚‚Ordinary day" snimljen je u Pragu. U avgustu je izašao i drugi singl sa albuma ‚‚When we were young". 2009. je izašao treći solo album - [i]‚‚No Baggage''.

Nisam mogao skoro ništa da izostavim. Koga zanima - pročitaće.

od **Still_dreaming** Uto Sep 06, 2011 8:47 am

Sećam se kada sam prvi put čuo ovu melodiju... Drugarici je zvonio telefon ‚‚Zombie, zombie, zombie'' i to me je nerviralo jer mi je zvučalo kao domorodačko vikanje i moljenje nekom njihovom bogu. Samo zato što sam pogrešno čuo reč. Kad sam jednom slučajno na radiju čuo celu pesmu, a ne samo tu reč, rasplakao sam se.

Songwriters: O'Riordan, Dolores Mary;

Another head hangs lowly
Child is slowly taken
And the violence cause of silence
Who are we mistaken?

But you see, it's not me, it's not my family
In your head, in your head they are fighting
With their tanks and their bombs
And their bombs and their guns
In your head, in your head, they are crying

In your head, in your head
Zombie, zombie, zombie
Hey, hey, hey
What's in your head, in your head
Zombie, zombie, zombie?
Hey, hey, hey, hey

Another mother's breakin'
Heart is taking over
When the violence 'causes silence
We must be mistaken

It's the same old theme since 1916
In your head, in your head they're still fighting
With their tanks and their bombs
And their bombs and their guns
In your head, in your head they are dying

In your head, in your head
Zombie, zombie, zombie
Hey, hey, hey
What's in your head, in your head
Zombie, zombie, zombie?

od **Still_dreaming** Uto Sep 06, 2011 11:58 am

Buddy Holly je bio američki muzičar, jedan od pionira rokenrola. Rođen je 7. septembar 1936. godine kao Charles Hardin Holley u teksaskom gradu Luboku. Muzikom je počeo da se bavi još kao tinejdžer svirajući violinu i klavir, da bi kasnije počeo aktivno da svira gitaru. Svoje prve nastupe beleži sa prijateljem iz detinjstva Bobom Montgomerijem sa kojim osvaja prva mesta na takmičenjima pevača amatera 1955. godine. Profesionalno bavljenje muzikom otpočinje svirajući klasični kantri sa juga Teksasa, ali to prolazi nezapaženo. Iz te faze njegovog delovanja ostaju zapažene kompozicije ‚‚Flowers tо my heart'', ‚‚Modern Don Juan'', ‚‚Blue days'', ‚‚Black nights'' i ‚‚Midnight shift'' koje snima za Decca Co, ali bez nekog značajnijeg komercijalnog uspeha.

U 1956. godini zajedno sa Džoom Modlinom (bas), Nikijem Salivanom (prateća gitara) i Džerijem Alisonom (bubnjevi) počinje da svira u grupi Krikets. Snimaju u studiju Normana Petija koji im dopušta da iskažu svoju kreativnost i inovativne ideje. Kao rezultat njegovog iskustva i njihove kreativnosti rađaju se sada već kultne i za to vreme krajnje neobične i inovativne kompozicije kao što su ‚‚That'll be the day'', ‚‚Maybe baby'', ‚‚Oh boy'' i legendarna ‚‚Peggy Sue'' u kojoj se Badi poigrava sa ehom i prvi put koristi tehnike „nasnimavanja“. Vrlo brzo postaju najpopularniji belački rokenrol bend svog vremena i odlaze u Njujork gde snimaju za Koral, jednu od vodećih diskografskih kuća.

Tokom 1958. godine odlaze na kratku turneju po Australiji i Velikoj Britaniji gde nailaze na izuzetan prijem publike, a Holi se tog leta ženi sa Marijom Elenom Santijago. Brak, kao i njegova želja za ozbiljnijim bavljenjem muzikom, uzrokuje svađe i razlaz sa članovima Kriketsa koji se vraćaju u Labok, dok Holi nastavlja samostalnu karijeru u Njujorku radeći uglavnom kao kompozitor, aranžer i producent za druge muzičare.

Zbog nepovoljnog ugovora koji je zaključio sa Normanom Petijem uskoro ostaje bez izvora prihoda i primoran je da se priključi turneji po Srednjem zapadu na kojoj su pored njega nastupali i Dion, Riči Valens i Big Boper. Zbog loših uslova u autobusu bez grejanja Holi posle nastupa u Klir Lejku u Ajovi 2. februara 1959. odlučuje da unajmi privatni avion da ga preveze do sledećeg odredišta u gradu Fargo u Severnoj Dakoti. U avionu je trebalo da, pored njega, budu i članovi njegovog pratećeg sastava Vejlon Dženings i Tomi Olsap, ali umesto njih su se ukrcali Big Boper (koji je imao jak grip) i Valens (koji je izvlačio šibice sa Tomijem ko će putovati avionom). Ubrzo nakon poletanja, u ranim jutarnjim satima, avion se srušio u snegom pokriveno polje kukuruza kada su poginuli svi putnici u njemu. Od tada je 3. februar ‚‚Dan kada je umrla muzika'', kako je to otpevao Don Maklin u pesmi ‚‚American Pie'' (1977). Uticaj muzike koju je stvarao Badi Holi na buduće muzičare je nesporan, dovoljno je samo spomenuti da su ‚‚The Beatles'' (bube) dali ime svojoj grupi u znak poštovanja prema Holijevim ‚‚Kriketsima'' (cvrčci). Njegova muzika je duboko ugrađena u rokenrol, a njegov uticaj se održao i danas kroz muziku Holisa, Rolingstonsa (njihov prvi hit ‚‚Notfadeway'' je obrada istoimene Holijeve pesme), Elvisa Kostela ili lidera grupe Vizer (koji su pozajmili deo imidža od Holija). Njegov jedinstveni stil i energičnost sviranja Fender stratokaster gitare činilo ga je zajedno sa Čakom Berijem jednim od najboljih gitarista svog vremena, a i to što je sam radio većinu svojih pesama definitivno ga je uvrstilo u anale muzike 20. veka.

Spojler:

od **Maja** Uto Sep 06, 2011 6:08 pm

7. septembra 1949. godine rođena je i Gloria Gaynor. givenheart

od **polly88** Sre Sep 07, 2011 12:19 am

Prema nekim mojim iskustvima, dosta je malo ljudi čulo za Buddyja, ali ovu pjesmu sigurno većina zna

od **polly88** Sre Sep 07, 2011 8:58 pm

Kalendar poznatih - Page 5 Dvorakantonin1

Antonín Leopold Dvořák, češki skladatelj, rođen je 8. rujna 1841. godine u malom mjestu Nelahozeves, sjeverno od Praga. Vrlo rano ga uvode u svijet glazbe te on ubrzo pokazuje istinsku nadarenost koja impresionira njegove prve učitelje. U rodnom gradu u osnovnoj školi uči svirati violinu. Uskoro postaje član gradskog orkestra koji svake nedjelje prati bogoslužja u malenoj crkvi u Nelahozevesu. No Antonínov otac opsjednut je samo jednim: da njegov prvorođeni sin preuzme obiteljski posao mesara. Godine 1853. šalje svojega sina u susjedni grad Zlonice da ondje uči njemački jezik, koji je u ono doba prijeko potreban svakom trgovcu. I kad je Antonín Dvořák poslušao svojeg oca, sudbina je pokucala na njegova vrata. Zapravo, njegov profesor njemačkog Anton Liehmann isto je tako bio stravstven glazbenik. Primijetivši glazbene sklonosti svojega učenika, predlaže mu da se pridruži njegovu amaterskom orkestru koji svakoga vikenda svira na brojnim pučkim zabavama. Anton Liehmann i Antonín Dvořák isto tako redovito sviraju zajedno, učitelj njemačkog na orguljama, a učenik na violini. Nakon godine dana František Dvořák, Antonínov otac, duboko je razočaran napretkom svojega sina u učenju njemačkog jezika. Stoga odlučuje poslati sina nešto dalje, u pogranični grad Česká Kamenice. Niti ondje providnost ne popušta ovoga mladića. Njegov novi profesor njemačkoga iskusni je ljubitelj glazbe koji će primijetiti darovitosti svojega učenika, doduše ne za jezike, nego za glazbu. Kad se 1856. godine, dakle u svojoj 15. godini, Antonín Dvořák vratio se u rodni Nelahozeves, nije mogao odbiti pomagati svojemu ocu u obiteljskoj mesnici.

Tijekom dvije godine skladatelj guta svoj jad nikad ne prestajući sanjati o tome da živi samo s glazbom. Redovito, u svoje slobodne dane, odlazi u Zlonice kod svojega nekadašnjega profesora njemačkog Antona Liehmanna kako bi svirao violinu. Taj profesor uspjet će uvjeriti oca Antonína Dvořáka da pusti sina u Prag, kako bi ondje okušao sreću.

Krajem 1857. godine Antonín Dvořák upisuje se u orguljašku školu u Pragu. Godine 1859. počinje svirati kao violist u orkestru Karela Komzáka, koji od 1862. imao tri koncerta na tjedan u Narodnom kazalištu u Pragu. 1866. godine dolazi u praško Narodno kazalište novi direktor: Bedřich Smetana. On će snažno utjecati na opus Antonína Dvořáka.

Godine 1878. napisao je 8 slavenskih plesova, koji se smatraju vrhunskim djelom (2 furianta, jugoslavenski ples, polka, 2 sousedske i 2 skocne), a godinu dana kasnije je napisao poznati „Koncert za violinu i orkestar u A-molu“. U ovim se djelima može prepoznati skladateljeva zrelost. 1884. gostovao je na više putovanja u Londonu, gdje je izveo „Stabat Mater“. Kao narudžbe od Birminghama su nastali poznati oratoriji: „Duh mlade“ i „Sveta Ludmilla“. Uz to napisao je svoju prvu uspješnu simfoniju: „VII. simfoniju u D-molu op. 70“.

1886. Dvořák se vratio u Češku i napisao još 8 slavenskih plesova (odzemek, dumka, špacírka, kolo, sousedská i 2 mazurke, a prva mazurka se smatra “simbolom Dvořákove glazbe”). Uz slavenske plesove skladao je i „Misu u D-duru op. 86“.

Engleska mu je bila velika inspiracija za svoju novu „VIII. simfoniju u G-duru“, koju je skladao 1889. godine. 1890. sklada poznati „Requiem op. 89“, koji se smatra jednim od najboljih napisanih requiema uopće. 1891./1892. je skladao je 3 poznate koncertne uvertire: „U prirodi op. 91“, „Karneval op. 92“ i „Othello op. 93“.

U rujnu 1892. dobio je mjesto dirigenta u „National Conservatory of Music“ u New Yorku. U Americi je napisao poznata djela kao „IX. simfoniju u E-molu iz Novog svijeta op .95“, „Američki gudački kvartet u F-duru“, „Te Deum“ i „Koncert za violončelo i orkestar u H-molu“.

1895. se vratio u Češku i napisao svoje posljednje gudačke kvartete, s kojima je završio svoje instrumentalno djelovanje. Do svoje smrti skladao je samo opere. 1900. skladao je „Rusalku“ koja je njegova najljepša opera.

1903. godine završio je skladanje svojeg posljednjeg djela i posljednje opere: „Armide“. Tijekom praizvedbe morao je izaći iz kazališta, jer mu je pozlilo. Bilo je utvrđeno da je obolio na jetra. 1. svibnja 1904. godine je umro zbog potresa mozga.

Spojler:

od **polly88** Čet Sep 08, 2011 7:33 am

Dvořákova Humoreska u izvedbi Davida Garretta

od **Still_dreaming** Čet Sep 08, 2011 11:03 am

Lav Nikolajevič Tolstoj (rus. Лев Никола́евич Толсто́й), ruski grof, književnik i mislilac, jedan od najvećih svjetskih romanopisaca, rođen je 9. rujna 1828. godine u Jasnoj Poljani. Rođen je kao četvrto od petero djece. Njegova obitelj bila je plemićkog porijekla. Naime, titulu grofa njegovim precima dodijelio je u 18. stoljeću osobno Petar Veliki. Tolstojevi roditelji umrli su dok je još bio dijete pa su ga stoga odgojili i za njega se brinuli rođaci.

Godine 1844. Tolstoj je upisao pravo i orijentalne jezike na Kazanjskom univerzitetu, ali je ubrzo napustio studije i vratio se u rodno mjesto. Podučavao se samostalno, a započeo je i vođenje dnevnika koji je pisao do kraja života.

Kako bi pobjegao od kockarskih dugova, 1851. godine priključio se svom bratu na putu za Kavkaz gdje će pristupiti vojsci. Godinu poslije objavljena je njegova prva knjiga „Djetinjstvo“, prvi dio trilogije o mladosti. Nakon povratka, otvara školu u Jasnoj Poljani.

Ženi se, posvećuje se obitelji i pisanju. Zaokupljen je i pedagoškim radom sa seljacima. Veliku reputaciju donijela su mu djela „Rat i mir“ i „Ana Karenjina“, koji slikaju duboku psihološku i društvenu pozadinu Rusije u 19. stoljeću. Izopćen je iz crkve zbog propagiranja „prvotnog kršćanstva“, a razočaran neostvarivanjem svojih ideja, napušta obitelj te putuje Rusijom.

Vjeruje se da je umro od zapaljenja pluća u Astapovu, na željezničkoj postaji, 20. studenog 1910. godine.

Najpoznatija djela:
„Djetinjstvo“
„Dječaštvo“
„Mladost“
„Sevastopoljske priče“
„Kozaci“
„Rat i mir“
„Kavkaski zatvorenik“
„Ana Karenjina“
„Uskrsnuće“

Na forumu postoji i tema posvećena Tolstoju u kojoj možete pisati danas da bismo obeležili dan njegovog rođenja.

Spojler:

od **Still_dreaming** Pet Sep 09, 2011 7:46 pm

Colin Andrew Firth, britanski filmski, televizijski i kazališni glumac, rođen je 10. rujna 1960. godine. Rodio se u Grayshottu, grofovija Hampshire. Majka Shirley predavala je komparativnu religiju, a otac David povijest. Ima sestru Kate i mlađeg brata Jonathana, koji je također glumac. Roditelji su mu rođeni i odrasli u Indiji, a on sam je s njima putovao u djetinjstvu.

U Engleskoj je pohađao prestižne škole, a na filmu je aktivan od 1984. godine. Do sada je snimio pedesetak ostvarenja. Iako je snimao razne filmove, sve do filma „Valmont“ (1989.) nije bio posebno zapažen od strane kritike. Široj publici postao je poznat po ulozi gospodina Darcyja u televizijskoj adaptaciji romana „Ponos i predrasude“ iz 1995. godine.

Snažno se zalagao za davanje azila izbjeglicama iz Demokratske Republike Kongo.

Osvojio je prestižnu nagradu Oscar za ulogu u filmu „Kraljev govor“, 2010. godine.

Najpoznatija ostvarenja:
„Engleski pacijent“ (1996.)
„Zaljubljeni Shakespeare“ (1998.)
„Dnevnici Bridget Jones“ (2001.)
„Važno je zvati se Earnest“ (2002.)
„Djevojka s bisernom naušnicom“ (2003.)
„Mamma Mia!“ (2008.)
„Dorian Gray“ (2009.)
„Kraljev govor“ (2010.)

Spojler:

od **Still_dreaming** Sub Sep 10, 2011 11:53 am

Moby (pravim imenom Richard Melville Hall), američki DJ, pjevač i skladatelj, rođen je 11. rujna 1965. godine. Svira klavijature, gitaru, bas gitaru i bubnjeve. Nakon osam top singlova, 1999. godine izdaje album „Play“ prodan u više od 9 milijuna primjeraka diljem svijeta. Zatim izdaje albume „18“, „Hotel“ i „Last Night“ koji su zajedno prodani u 6 milijuna primjeraka te su stekli zlatne i platinaste ploče u više od trideset država.

Glazbom se bavi od svoje devete godine. U početku je učio glazbenu teoriju i svirati klasičnu gitaru, a kasnije je prešao na glasovir i bubnjeve. Nadimak Moby nadjenuli su mu njegovi roditelji zbog obiteljskog srodstva s Hermanom Melvilleom, autorom knjige „Moby Dick“. Glazbu je također stvarao i pod pseudonimima Vodooo Child, Schaumgummi, te kao član bendova Vatican Commandos, AWOL, Caeli Seoul i Gin Train.

Moby je također bio koautor i producent glazbe za Smashing Pumpkins, Michaela Jacksona, Davida Bowiea, Pet Shop Boys, Guns 'N' Roses, Metallicu i druge.

Studijski albumi:
„Moby“ (1992)
„Ambient“ (1993)
„Everything Is Wrong“ (1995)
„Animal Rights“ (1996)
„Play“ (1999)
„18“ (2002)
„Hotel“ (2005)
„Last Night“ (2008)
„Wait for Me“ (2009)
„Destroyed“ (2011)

od **polly88** Sub Sep 10, 2011 11:11 pm

Mobyja tek odnedavno slušam ozbiljnije. Prije je on za mene bio samo "onaj ćelavi" čije pjesme ponekad čujem na radiju i to je to. Sviđa mi se što radi.

od **Still_dreaming** Ned Sep 11, 2011 11:54 am

Mylene Farmer je francuska pevačica, kompozitorka alternativne pop muzike, glumica i spisateljica. U svojoj muzičkoj karijeri, prodala je više od 25 miliona albuma i to je čini najuspešnijom francuskom pevačicom. Ona važi i za muzičarku koja je imala najviše broj 1 hitova u Francuskoj.

Rođena je u blizini Montreala 12. septembra 1961. godine kao Mylène Gautier. Roditelji su joj se doselili u Kvebek desetak godina ranije, kada je njen otac prešao na bolje radno mesto. Porodica se vratila u Francusku 1969. godine, u parisko predgrađe Ville-d'Avray. U 17 godini upisala je i završila trogodišnju školu glume i počela da se pojavljuje kao model u televizijskim reklamama.

Početkom 1980-ih godina, upoznala je studenta filmske režije Laron Butona, koji je do danas ostao njen najbliži saradnik. Laron joj je pomogao da započne muzičku karijeru.

Milen Farmer se izuzetno retko pojavljuje u medijima i svoj privatni život ne iznosi u javnosti.

Milen Farmer spada u najtiražnije muzičke izvođače francuskog govornog područja. Njene pesme imaju provokativne, nekada šokantne tekstove. Video spotovi su joj rađeni u saradnji sa najpoznatijim svetskim režiserima, poput Lik Besona, Abel Ferare, Bruno Aveliana, Kris Svineja i mnogih drugih. Oni podsećaju na kratke filmove, a traju i do 17 minuta.

Koncertne turneje su veoma dobro osmišljene i kreirane su u saradnji sa najpoznatijim svetskim scenografima i dizajnerima. Od 2006. godine ona sarađuje sa najvećim svetskim koncertnim arhitektom, Mark Fišerom koji je poznat po binama koje je dizajnirao za turneje U2-a, Pink Flojda, Tine Tarner, Robi Vilijamsa i mnogih drugih.

Najbliži saradnik, Laron Butona, pored režiranja muzičkih video spotova, i danas komponuje muziku za Milen, a na početku karijere je pisao i tekstove pesama. 1994. godine Laron je snimio svoj prvi film - ‚‚Đorđino'' - a glavnu ulogu je dodelio Milen. Nažalost, film je dobio loše kritike javnosti i nije doživeo veliki uspeh.

Milen Farmer je u triologiji francuskog reditelja Lik Besona pozajmljivala svoj glas princezi Seleniji u filmovima ‚‚Artur i Minimoji'', ‚‚Artur i Maltazarova osveta'' i ‚‚Artur 3: Rat između svetova''.

Pored velikih muzičkih uspeha, Milen je odlučila da 2003. godine ilustruje svoju prvu knjigu za decu ‚‚Lisa-Loup et le conteur". Njeni najveći muzički hitovi su: ‚‚Désenchantée, ‚‚Pourvu qu'elles soient douces'', ‚‚Sans contrefaçon'', ‚‚Libertine'', ‚‚C'est une belle journée'', ‚‚Rêver'', ‚‚Oui mais... Non'', ‚‚Appelle mon numéro'', ‚‚Fuck them all'', ‚‚California'' i mnogi drugi.

Spojler:

od **Maja** Ned Sep 11, 2011 7:13 pm

Čim budem imala malo vremena otvoriću temu o Mylène.

od **Still_dreaming** Pon Sep 12, 2011 11:00 am

Kalendar poznatih - Page 5 Jacquelinebisset1

Jacqueline Bisset (pravim imenom Winnifred Jacqueline Fraser-Bisset), britanska glumica, rođena je 13. rujna 1944. godine u Weybridgeu. U mladosti je pohađala francusku srednju školu Charles de Gaulle u Londonu, poduke iz baleta i glume te je radila kao manekenka.

Na filmu debitira 1965. godine u epizodnoj ulozi u komediji „The Knack ...and How to Get It“. Prvi značajniji nastup ostvaruje u psihološkom trileru „Cul-de-Sac“ (1966.), 1967. glumi zajedno s Audrey Hepburn u romantičnoj komediji „Two for the Road“, dok iste godine glumi i svoju prvu glavnu ulogu u filmu „The Cape Town Affair“ zajedno s Jamesom Brolinom. Također 1967., sudjelovala je u James Bond satiri „Casino Royale“. 1968. godine glumi zajedno s Frankom Sinatrom filmu „The Detective“. Proboj u karijeri ostvaruje ulogom u čuvenom akcijskom trileru „Bullitt“ (1968.) zajedno s Steveom McQueenom. 1969. godine nominirana je za Zlatni globus za najbolju novu zvijezdu godine za ulogu u filmu „The Sweet Ride“. Zajedno s Burtom Lancasterom i Deanom Martinom, bila je zvijezda blockbustera „Airport“ (1970.).

1974. godine glumi glavnu ulogu u filmu „La Nuit américaine“ Françoisa Truffauta, dok iste godine nastupa zajedno s Lauren Bacall i Ingrid Bergman u čuvenom „Ubojstvu u Orijent Expressu“ Sidneya Lumeta. Krajem '80. i početkom '90. ponovo postaje aktuelna nastupima u crnoj komediji „Scenes from the Class Struggle in Beverly Hills“ (1989.) i erotskom trileru „Wild Orchid“ (1989.).

Unatoč brojnim romatičnim vezama, nije nikada bila u braku.

od **Still_dreaming** Uto Sep 13, 2011 11:29 am

Kalendar poznatih - Page 5 Amywinehouseringtone

Amy Jade Winehouse, britanska pjevačica i tekstopisac, rođena je 14. rujna 1983. godine. Bila je poznata po svojim jakim vokalnim mogućnostima i električnom miksu glazbenih žanrova koji su uključivali R&B, soul i jazz.

Njezin debitantski album „Frank“ bio je vrlo uspješan te je nominiran za Mercury Prize. Sljedeći album, „Back to Black“, nominiran je u čak šest kategorija prestižne nagrade Grammy, a osvojio ih je pet, čime je izjednačen rekord najviše osvojenih Grammyja neke pjevačice u jednoj noći. S tim uspjehom Amy je postala prva britanska pjevačica koja je osvojila pet Grammyja, uključujući čak tri od četiri „najvažnija“: najbolja nova pjevačica, najbolja snimka godine i najbolja pjesma godine. Također je osvojila BRIT nagradu za najbolju britansku pjevačicu, a tri je puta osvojila i nagradu Ivor Novello. Album „Back to Black“ bio je treći najprodavaniji album desetljeća u Velikoj Britaniji.

Amy Winehouse smatra se zaslužnom za podizanje popularnosti ženskih glazbenica i soul glazbe, kao i za oživljavanje same britanske glazbe.

Umrla je 23. srpnja 2011. godine, u dobi od 27 godina, u svom domu u Londonu.

Spojler:

od **polly88** Sre Sep 14, 2011 12:26 am

od **Still_dreaming** Sre Sep 14, 2011 11:28 am

Kalendar poznatih - Page 5 Agathachristie

Agatha Christie, britanska spisateljica kriminalističkih romana, rođena je 15. rujna 1890. godine. Također je pisala i ljubavne romane pod pseudonimom Mary Westmacott. Nazivana je „kraljicom krimića“ pa se po njoj i nagrada za kriminalistički roman naziva Agatha. Njezine knjige prodane su u više od milijardu primjeraka na engleskom jeziku i više od milijardu primjeraka na 45 drugih svjetskih jezika. Napisala je preko osamdeset romana i drama. U mnogima od njih pojavljuju se njezini najpoznatiji likovi – Hercule Poirot i Miss Marple. Većina njezinih knjiga i kratkih priča adaptirana je u filmove.

Za vrijeme Prvog svjetskog rata radila je u bolnici, a zatim u ljekarni. To je utjecalo i na njena djela: mnoga umorstva izvršena su otrovom. U prosincu 1926. godine nestala je na jedanaest dana, što je prouzročilo uzbunu u ondašnjim medijima. Njezin automobil pronađen je u krednoj jami, a ona je pronađena u hotelu u mjestu Harrogate, gdje je izjavila da je nestala zbog amnezije uzrokovane živčanim slomom radi majčine smrti i suprugovog priznanja bračne nevjere. Mišljenja su i danas podijeljena o tome je li se radilo o reklamnom triku.

Godine 1970. odlikovana je redom Britanskog Imperija i mogla je nositi titulu Dame.

Preminula je 12. siječnja 1976. godine.

Na forumu postoji i tema o njoj.

Spojler:

od **Still_dreaming** Čet Sep 15, 2011 11:32 am

Kalendar poznatih - Page 5 Albrechtkossel

Albrecht Kossel (punim imenom Ludwig Karl Martin Leonhard Albrecht Kossel), rođen 16. rujna 1853. godine, bio je njemački liječnik.

Rođen je u Rostocku kao sin pruskog glavnog konzula. Godine 1872. Kossel je pohađao studij medicine na Sveučilištu u Strasbourgu, gdje je slušao predavanja poznatih predavača kao što su Anton de Bary, Waldeyer, Kundt, Baeyer i Felix Hoppe-Seyler. Diplomirao je 1878. godine na Sveučilištu u Rostocku.

Kossel je 1910. godine dobio Nobelovu nagradu za fiziologiju ili medicinu za svoje istraživanje biologije stanice, posebno proteina i nukleinskih kiselina. Također je otkrio i aminokiselinu histidin (1896.) i timinsku kiselinu i agmatin (1910.).

Kosselovo područje rada bila je (fiziologija) kemija tkiva i stanica. Potkraj 1880.g. počeo je svoje istraživanje ustroja stanične jezgre, da bi u 1890-tima počeo svoje istraživanje proteina. Istraživao je promjene u proteinima pri prelasku u peptide, učinke fenetol dijete na urin i peptidne dijelove stanice.

Kossel je umro 5. srpnja 1927. godine u Heidelbergu.

Spojler:

od **Still_dreaming** Pet Sep 16, 2011 11:17 am

Vladan Desnica, srpskohrvatski književnik, rođen je 17. rujna 1905. godine u Zadru. Otac mu je bio iz ugledne srpske obitelji koja je imala važnu ulogu u kulturnom i političkom životu Dalmacije 19. i 20. stoljeća, a majka mu je bila iz Boke Kotorske, iz stare hrvatske obitelji Luković. Gimnaziju je pohađao u Zadru, potom u Splitu i Šibeniku, a studirao je pravo i filozofiju u Zagrebu i Parizu. Nakon završetka studija 1930. godine zaposlio se u očevu odvjetničkom uredu. Potom je radio u Državnom pravobranilaštvu, isprva u Splitu, a poslije Drugog svjetskog rata odlazi u Zagreb. Od 1950. godine djeluje kao slobodni pisac.

Prvim se radovima javio uoči Drugoga svjetskoga rata. Ali tek kad je objavio roman pod oksimoronskim naslovom „Zimsko ljetovanje“ (1950.), Desnica je ušao u književnost kroz glavna vrata i odmah stao u red prvih hrvatskih pripovjedača kao umjetnik visoko njegovane rečenice realističko-naturalističkog stila, koja ima uzor u stilu talijanskog verizma pa je odmah pozdravljen i prihvaćen od najmlađih pisaca. Njegove knjige pripovijedaka „Olupine na suncu“ (1952.), „Proljeće u Badrovcu“ (1955.), „Tu, odmah pored nas“ (1956.) i „Fratar sa zelenom bradom“ (1959.) bile su već dočekivane kao djela renomiranog pisca, kontemplativnog pripovjedača andrićevskog tipa, dok je meditativno-analitički roman „Proljeća Ivana Galeba“ (1957.) bio kulminacija njegovih stvaralačkih mogućnosti i jedan od najboljih ostvaraja poslijeratne hrvatske narativne proze. Desnica je i autor scenarija za film „Koncert“ Branka Belana (1954.).

Umro je 4. ožujka 1967. godine u Zagrebu.

Spojler:

od **polly88** Sub Sep 17, 2011 9:41 pm

Milan Rakić, srpski pjesnik i akademik, rođen je 18. rujna 1876. godine u Beogradu. Osnovnu školu i gimnaziju završio je u Beogradu, a studij prava u Parizu. Po povratku sa studija stupio je u diplomatsku službu, u kojoj je skoro do smrti bio poslanik tadašnje države u inozemstvu. Odabran je za dopisnog člana Srpske kraljevske akademije 1922. godine, a za redovitog 1934. godine.

Rakić se svojim prvim pjesmama javio u „Srpskom književnom glasniku“ 1902. godine. Zatim je objavio dvije zbirke pjesama, 1903. i 1912. godine., koje su publika i književna kritika s oduševljenjem pozdravile. Napisao je malo, svega pedesetak pjesama, i dosta je rano prestao pisati. Njegove malobrojne pjesme odlikuju se najvišim umjetničkim osobinama i predstavljaju vrhunac u izražaju one pjesničke škole koju je osnovao Vojislav Ilić. Pored Šantića i Dučića, Rakić je treći veliki srpski pjesnik današnjice. I on je pjesničku vještinu učio na francuskim uzorima, ali nije ih podržavao, nego je ostao nacionalan i individualan.

Umro je 30. lipnja 1938. godine u Zagrebu.

Spojler:

od **pahuljica** Sub Sep 17, 2011 10:03 pm

Čekanje

Čekam u senci jednog starog duda
Da mesec zadje i, skrivena tamom,
Po uskoj stazi sto kroz noc krivuda,
Da sidjes k meni čeznjivom i samom.

Čekam, a lenjo prolaze minuti,
I sati biju na tornju daleko.
Vec zora svice, blede mlecni puti,
A ja jos čekam, - i vecno bih čeko!

O, sto je to sto mene veze sada
Za jednu put, za jedan oblik tela,
I sto mi dusa zatreperi cela,
I sva nemocna izdise i pada,
Kad me se takne jedna ruka bela!

I sav zasenjen pred čudesnim sjajem
Lepote tvoje, slab, bez jednog daha,
Kao da svakog casa zivot dajem,
Prilazim tebi pun poboznog straha,
Posrćem, klecam, dokle me privlace,
ko provalija tamna i duboka,
I dok strasnim prelivima mrace,
Tvoja dva crna neumitna oka...

Iskrena pesma

O, sklopi usne, ne govori, cuti,
Ostavi misli nek se bujno roje,
I rec nek tvoja nicim ne pomuti
Bezmerno silne osecaje moje.

Cuti, i pusti da sad zile moje
Zabrekcu novim, zanosnim zivotom,
Da zaboravim da smo tu nas dvoje

Pred velicanstvom prirode; a potom,

Kad prodje sve i malaksalo telo
Ponovo padne u obicnu camu,
I zivot nov i nadahnuce celo
Necujno, tiho potone u tamu,

Ja cu ti, draga, opet reci tada
Otuznu pesmu o ljubavi, kako
Ceznem i stradam i ljubim te, mada
U tom trenutku ne osecam tako.
I ti ces, bedna zeno, kao vazda
Slusati rado ove reci lazne,
I zahvalices Bogu sto te sazda,
I oci ce ti biti suzom vlazne.

I gledajuci vrh zaspalih njiva
Kako se spusta nema polutama,
Ti neces znati sta u meni biva,
Da ja u tebi volim sebe sama,

I moju ljubav naspram tebe, kad me
Obuzme celog silom koju ima,
I svaki zivac rastrese i nadme,
I osecaji navale ko plima.

Za taj trenutak zivota i milja,
Kad zatreperi cela moja snaga,
Neka te srce moje blagosilja.
Al' ne volim te, ne volim te, draga!

I zato cu ti uvek nesto reci: cuti,
Ostavi dusu nek spokojno sniva,
Dok kraj nas lisce na drvetu zuti
I tama pada vrh zaspalih njiva.

od **Still_dreaming** Ned Sep 18, 2011 11:00 am

Jeremy John Irons, britanski glumac, rođen je 19. rujna 1948. godine. Nakon pohađanja klasične obuke u „Bristol Old Vic Theatre School“, Irons je započeo svoju glumačku karijeru na pozornici 1969. godine, i od tada je pojavio u mnogim kazališnim produkcijama u Londonu, uključujući „The Winter's Tale“, „Macbeth“ i „Richard II“. Godine 1984. imao je Broadwaysku premijeru u „The Real Thing“ Toma Stopparda i osvojio nagradu Tony za najboljeg glumca.

Ironsova prva glavna filmska uloga došla je 1981. godine. Radi se o romantičnoj drami „The French Lieutenant's Woman“. Nakon nastupa u filmovima kao što su „Moonlighting“ (1982.), „Betrayal“ (1983.) i „The Mission“ (1986.), dobio je pohvale kritike za ulogu dvaju ginekologa u psihološkom trileru „Dead Ringers“ (1988.). Godine 1990. Irons igra optuženog ubojicu u filmu „Reversal of Fortune“ Clausa von Bulowa, za koju je 1991. godine dobio prestižnu filmsku nagradu Oscar.

Od tada je glumio još u četrdesetak filmova i televizijskih serija. Zapažena je njegova uloga u mini-seriji „Elizabeth I“, za koju je primio nagrade Zlatni globus i Emmy.

Spojler:

od **Still_dreaming** Pon Sep 19, 2011 11:23 am

Sophia Loren (pravim imenom Sofia Villani Scicolone), talijanska glumica, rođena je 20. rujna 1934. godine u Rimu. Odrasla je u siromašnim uvjetima u gradu Pozzuoli kraj Napulja dok je još trajao Drugi svjetski rat. Mali stan dijelila je sa sestrom, roditeljima, djedom, bakom, ujacima i tetama – kasnije je izjavila da ju je život u siromaštvu učinio žilavijom osobom. Kao dijete smatrala se ružnom djevojkom, ali je kasnije izrasla u ljepoticu. Već je s 15 godina otišla tražiti filmske uloge u Rimu, a s plaćom od posla kao model za ilustrirane romantične priče uzdržavala je svoju obitelj.

Nakon malih uloga u filmovima kao što su „Quo Vadis“, Sophia je 1957. godine upoznala starijeg producenta Carla Pontija. Vjenčali su se na njezin 23. rođendan. Morali su se rastati kako bi Ponti bio spašen od optužbe za bigamiju jer je već bio oženjen, ali ostali su u ljubavnoj vezi.

Kada je 1962. godine osvojila nagradu Oscar za talijansku ratnu dramu „La Ciociara“, postala je prva glumica u povijesti koja ga je dobila izvan engleskog govornog područja. Godine 1967. nastupila je u posljednjem filmu kojega je režirao Charles Chaplin, „Grofica iz Hong Konga“. Njezin prijatelj Marcello Mastroianni nastupio je u 13 filmova s njom, među kojima je i „Brak na talijanski način“. Osim Oscara, osvojila je i 5 Zlatnih globusa; četiri puta za najpopularniju žensku zvijezdu, a jednom za životni doprinos filmu.

Spojler:

od **Still_dreaming** Uto Sep 20, 2011 11:15 am

Leonard Cohen, rođen u Montrealu 21. septembra 1934. godine, kanadski je muzičar i pesnik. Poznat po svom pesništvu, muzici koju sam komponuje, ali i po cover-verzijama svojih pesama, koje su takođe hitovi savremene pop muzike.

Rođen je u jevrejskoj porodici u predgrađu Montreala, ostao je sa devet godina bez oca, inžinjera posednika tekstilne fabrike. Sa trinaest godina Leonard počinje sa časovima gitare, da bi, zaljubljen u jednu djevojku, pokazao svoju ljubav, a već sa sedamnaest godina svira kao student na McGill univerzitetu, u tročlanoj grupi ‚‚Buckskin Boys''.

Pored muzike, Leonard Cohen se još za vrijeme studija posvećuje pisanju i 1956. godine objavljuje zbirku priča pod naslovom ‚‚Let Us Compare Mythologies''. 1961. godine objavljuje drugu knjigu - ‚‚The Spice-Box Of Earth'', te sa tim dobro zarađuje što mu omogućava putovanja po Evropi, gde živi nekoliko godina, na grčkom ostrvu Hydra. Tu objavljuje svoja dva romana ‚‚The Favourite Game'' (1963.) i ‚‚Beautiful Losers'' (1966), kao i kontroverznu zbirku priča ‚‚Flowers for Hitler'' (1964).

1967. godine vraća se u Ameriku i počinje karijeru kao pevač. Sreće Judy Collins koja sa uspehom izvodi njegove pjesme, kao npr. ‚‚Suzanne''. Dok je stanovao u Chelsea hotelu, stecištu umetnika toga vremena, piše jedan od najvećih hitova ‚‚Chelsea Hotel No. 2'', pesmu o vezi sa američkom pevačicom Janis Joplin, te ime hotela postaje simbol njegove umetnosti.

Albumi

1968: ‚‚Songs of Leonard Cohen''
1969: ‚‚Songs from a Room''
1971: ‚‚Songs of Love and Hate''
1972: ‚‚Live Songs''
1974: ‚‚New Skin for the Old Ceremony''
1975: ‚‚Greatest Hits / The Best Of''
1977: ‚‚Death of a Ladies' Man''
1979: ‚‚Recent Songs''
1984: ‚‚Various Positions''
1988: ‚‚I'm Your Man''
1989: ‚‚So Long Marianne''
1992: ‚‚The Future''
1994: ‚‚Cohen Live''
1997: ‚‚More Best Of''
2001: ‚‚Field Commander Cohen: Tour of 1979''
2001: ‚‚Ten New Songs''
2002: ‚‚The Essential Leonard Cohen''
2004: ‚‚Dear Heather

Knjige

Let Us Compare Mythologies, 1956.
The Spice-Box Of Earth, 1961.
The Favorite Game roman, 1963.
Flowers for Hitler, 1964.
Beautiful Losers (roman, 1966)
Parasites of Heaven, 1966.
Selected Poems 1956-1968, 1968.
The Energy Of Slaves, 1972.
Death Of A Lady's Man, 1978.
Book Of Mercy, 1984.
Stranger Music, 1993.
Book Of Longing, 2006.

Na forumu imamo i temu o njemu, gde možete pročitati opširnu biografiju, pa pišite ili ovde ili tamo - gde vam je volja.

Spojler:

od **Still_dreaming** Sre Sep 21, 2011 11:32 am

Kalendar poznatih - Page 5 Andreabocelli

Andrea Bocelli, talijanski pjevač, tekstopisac i producent, rođen je 22. rujna 1958. godine u toskanskom mjestu Lajaticou, nedaleko od Pise. Od rođenja je imao problema s očima zbog urođenog glaukoma. Godine 1970., u dobi od 12 godina, nakon nesreće na nogometnoj utakmici posve je izgubio vid. Upisao je pravni fakultet u Pisi, a kao student često je nastupao po barovima, pjevajući hitove Sinatre i Edith Piaf

Karijeru je započeo 1992. godine kada se javio na audiciju koju je organizirao talijanski pjevač Zucchero u potrazi za tenorom. Luciano Pavarotti bio je očaran talentom Andree Bocellija. Uslijedili su angažmani jedne od najvećih talijanskih muzičkih kompanija, Sugar, za nastup na čuvenom festivalu Sanremo 1993. godine. Usporedo niže uspjehe i na polju operne umjetnosti.

Do danas je Bocelli prodao preko 70 milijuna albuma.

Diskografija:
„Il Mare Calmo della Sera“ (1994)
„Bocelli“ (1995)
„Viaggio Italiano“ (1995)
„Romanza“ (1997)
„Himna za svijet“ (1997)
„Himna za svijet II“ (1998)
„Aria“ (1998)
„Sogno“ (1999)
„Arie sacre“ (1999)
„Verdi“ (2000)
„Cieli di Toscana“ (2001)
„Sentimento“ (2002)
„Andrea“ (2004)
„Amore“ (2006)
„The Best of Andrea Bocelli – Vivere“ (2007)
„Incanto“ (2008)
„My Christmas“ (2009)

Spojler:

od Sponsored content

Kalendar poznatih

Dolores O'Riordan - 6. septembar

Re: Kalendar poznatih

Buddy Holly - 7. septembar

Re: Kalendar poznatih

Re: Kalendar poznatih

Antonjin Dvoržak - 8. septembar

Re: Kalendar poznatih

Lav Nikolajevič Tolstoj - 9. septembar

Colin Andrew Firth - 10. septembar

Moby - 11. septembar

Re: Kalendar poznatih

Mylene Farmer - 12. septembar

Re: Kalendar poznatih

Jacqueline Bisset - 13. septembar

Amy Winehouse - 14. septembar

Re: Kalendar poznatih

Agata Kristi - 15. septembar

Albreht Kosel - 16. septembar

Vladan Desnica - 17. septembar

Milan Rakić - 18. septembar

Re: Kalendar poznatih

Džeremi Ajrons - 19. septembar

Sofija Loren - 20. septembar

Leonard Cohen - 21. septembar

Andrea Bocelli - 22. septembar

Re: Kalendar poznatih