Naš mali dnevnik
+8
Liza_N.
enigma_
Ika
Troja
Eurinome
ces@ric@
polly88
Still_dreaming
12 posters
Zid :: Zabava :: Pričaonica
Strana 8 od 9
Strana 8 od 9 • 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9
Re: Naš mali dnevnik
Divna vijest - suprug je dobro i nalazi su mu bili dobri, samo sto su oni bezumi od doktora zaboravili da im je rekao da odlazi u inostranstvo, pa su ga zvali da mu kazu da su mu nalazi u redu. Eto, tolika briga ni oko cega. Sada mozemo odahnuti i nastaviti zivjeti zivot bas onako kako sam i zeljela.
Druga vijest - razmisljam da zauvijek prestanem da se druzim sa osobom koja je sa mnom isla u osnovnu i srednu skolu i na fakultet, a koja zivi u Londonu. Jednom sam se vec bila naljutila na nju i prekinula sve kontakte sa njom 15 godina. Oprostila sam joj i poslije smo se povremeno vidjale, ali mi je cesto padalo na pamet da nije neki covjek i da je odrzavati to “prijateljstvo” glupost. Opet sam dobila potvrdu istoga dva puta u zadnje dvije godine kada smo ja i suprug imali problema sa zdravljem. Natuknula sam joj da nesto nije u redu, a ona se nije potrudila ni da pita sta se desava. Zato zna poslati poruku kada slavi rodjendan da ce skupljati novac za dobrotvorne svrhe i da damo velikodusno. Jedino oko cega se jos kolebam u vezi s njom je da li da joj kazem sta mislim o njenom ponasanju ili da je otkacim bez ikakvog objasnjenja. Sa takvim prijateljima kome su potrebni neprijatelji, sto rekli englezi.
Druga vijest - razmisljam da zauvijek prestanem da se druzim sa osobom koja je sa mnom isla u osnovnu i srednu skolu i na fakultet, a koja zivi u Londonu. Jednom sam se vec bila naljutila na nju i prekinula sve kontakte sa njom 15 godina. Oprostila sam joj i poslije smo se povremeno vidjale, ali mi je cesto padalo na pamet da nije neki covjek i da je odrzavati to “prijateljstvo” glupost. Opet sam dobila potvrdu istoga dva puta u zadnje dvije godine kada smo ja i suprug imali problema sa zdravljem. Natuknula sam joj da nesto nije u redu, a ona se nije potrudila ni da pita sta se desava. Zato zna poslati poruku kada slavi rodjendan da ce skupljati novac za dobrotvorne svrhe i da damo velikodusno. Jedino oko cega se jos kolebam u vezi s njom je da li da joj kazem sta mislim o njenom ponasanju ili da je otkacim bez ikakvog objasnjenja. Sa takvim prijateljima kome su potrebni neprijatelji, sto rekli englezi.
Troja- Legendarni član
- Broj poruka : 17011
Lokacija : London
Datum upisa : 08.12.2010
Re: Naš mali dnevnik
Juce ujutru mi je javljeno da je umrla moja draga prijateljica Vesna. Upoznale smo se preko (jednog drugog) foruma i bile u redovnom kontaktu, sto preko foruma, sto kasnije preko skajpa, a i susretale smo se u Sarajevu kad god bismo tamo otputovali. Vec odavno je bolovala od raka. Ja sam mislila da ce umrijeti jos prije nekoliko godina, ali je igrom sudbine, ili nekog tamo boga, eto pozivjela do jucerasnjeg dana. Mislim da joj se, obzirom na to koliko je patila, nista bolje nije moglo desiti i drago mi je sto znam da je vise nista ne boli, ali mi je u srcu i dusi ipak neka praznina i osjecaj nevjerice da covjek samo tako bude i prodje. Danas jesi, sutra nisi. Znam da ce mi jako nedostajati nasi razgovori. Tako divne osobe ne srecu se u zivotu cesto. Bila je moja vrsnjakinja. Pocivaj u miru ti plemenita zeno, pamticu te dok me ima.
Troja- Legendarni član
- Broj poruka : 17011
Lokacija : London
Datum upisa : 08.12.2010
Re: Naš mali dnevnik
Moj otac i majka nisu imali sretan brak. Imali su naizgled sve uslove da budu sretni - on direktor, ona sluzbenica u banci, lijep stan, lijep auto, pristojna primanja i dvoje djece koja su lijepo izgledala i bili dobri djaci. Pa ipak u nasoj kuci rijetki su bili dani kada nije bilo gundjanja i svadje, koju je uglavnom moja majka zapocinjala. Vjerovatno velikim dijelom i zbog toga on je umro dosta rano. Sedamnaest godina je proslo od njegove smrti, a moja majka ne propusta priliku da ga ogovara i zali se na njega mrtvog. Pored nekih ociglednih nezadovoljstava koja je uvijek izrazavala sada je izmislila i citav niz stvari koje mu zamjera, a koje se nikada nisu dogodile. Tako se juce, po ko zna koji put, zalila kako je nikada nigdje nije vodio. Nisam se mogla suzdrzati da ne kazem ljutito da ju je vodio svake godine na more. Brzo je uzvratila potpunom neistinom kako je ona isla na more sa mnom i sa bratom, a ne sa njim. To me je razbjesnilo, jer znam da nas je on vozio na more i bio sa nama, kao i na Plitvicama, u Postojni i bilo gdje drugo gdje smo isli. Izmislila je u zadnje vrijeme i citav niz drugih teorija koje su sve neistinite - da je zaradjivala isto koliko i on (a pricala je prije da je on, kada je vidio kolika je njena penzija, pitao sta ti je to) i svasta drugo. Njoj nikada ne dosadi da ga eto i mrtvog ogovara, a kada joj se ja suprotstavim kaze nemojmo raspravljati o stvarima koje su se desile prije 50 godina. Po meni je moj otac bio mnogo bolja osoba nego moja majka, te me ovo sve zalosti. Nije u zivotu tri puta digao glas na nas, a ona se stalno dernjala i pravila scene. Napravio je jednu krupnu zivotnu gresku i ozenio lijepu, ali ne previse pametnu niti interesantnu osobu sa jezikom kao lopata, koja nikada u zivotu nije znala cijeniti ono sto drugi cine za nju niti je ikada i za sta znala reci hvala ili izvini, pogrijesila sam. A ne, ta je bezgresna. Ona, ona i samo ona. Uvijek sam vise cijenila i postovala oca, a sada mi sve teze pada da slusam te njene baljezgarije. I sve cesce zelim da joj u lice istresem sta ja zapravo mislim o njoj, a sto nije ni najmanje laskavo. Nakon sinocnjeg jos jednog ispada razmisljam da ove godine zasigurno ne idem da je posjetim, a mozda i nikada vise. I mislim da ne idem ni na njenu sahranu. Oceva smrt mi je tesko pala. Ne znam kako cu se osjecati kada ona umre. Moguce je da ce mi sa jedne strane nedostajati da se cujem s njom jer sam navikla da razgovaramo svakodnevno, ali sam sigurna da cu sa druge strane osjecati i olaksanje jer vise nece imati ko da mi dize pritisak svaki dan i kvari mi raspolozenje. Zalosno je kada ne mozes istiniski voljeti ni vlastitu majku, ali to je sto je. Ljudi stavljaju postove na fejsbuk o tome kako je jedna majka i kako niko ne moze voljeti kao majka, a meni se stomak okrece kad citam i mislim ga se u sebi kakva glupost. A mnogi bi rekli da sam odrasla u idealnoj porodici i imala savrsenu mladost.
Troja- Legendarni član
- Broj poruka : 17011
Lokacija : London
Datum upisa : 08.12.2010
Re: Naš mali dnevnik
Pocinjem da brinem da mama mozda dobija demenciju. Uvijek je bila teska, svojeglava, zadrta i stosta sam tumacila tim njenim osobinama od njenih skorasnjih ispada. Nekon skorasnjeg razgovora sa bivsom komsinicom koja je sa njom cesto u kontaktu pocinjem da se pitam ima li necega mnogo kobnijeg u njenom promjenjivom raspolozenju i panicarenju, a odnedavno i suzama i prituzbama da sve zaboravlja i da nista ne valja. I zao mi je, jer sama je i moguce je da je situacija mnogo gora nego sto sam mislila. Ako je tako sigurno strahuje da sutra ne izgubi kljuceve od stana i ne zaboravi gdje zivi, gdje naci rezervni kljuc i mnoge druge vazne stvari. Uvijek sam znala da je starost losa i da bi bilo bolje da je nema, ali oni koje napusti um i snaga da se brinu sami o sebi kao da placaju neke stare grijehe na posebno svirep nacin.
Malo me tjesi sto je brat pronasao zenu koja ce joj pomagati, mada se mama vec izjasnila da joj se zena ne dopada i da ce je ona otjerati. A svidjala joj se zena koja je cuvala svekra i koja je pokrala sve para sto je nasla u kuci. Takav totalni nedostatak sposobnosti da ispravno procijeni ljude rijetko se srece. Sto rece moj ujak: “Svako u zivotu ima sanse da rijesi zivotne probleme, ona je imala mnoge, ali za to je potrebno ipak imati i nesto u glavi.” Ehhh…
Malo me tjesi sto je brat pronasao zenu koja ce joj pomagati, mada se mama vec izjasnila da joj se zena ne dopada i da ce je ona otjerati. A svidjala joj se zena koja je cuvala svekra i koja je pokrala sve para sto je nasla u kuci. Takav totalni nedostatak sposobnosti da ispravno procijeni ljude rijetko se srece. Sto rece moj ujak: “Svako u zivotu ima sanse da rijesi zivotne probleme, ona je imala mnoge, ali za to je potrebno ipak imati i nesto u glavi.” Ehhh…
Troja- Legendarni član
- Broj poruka : 17011
Lokacija : London
Datum upisa : 08.12.2010
Re: Naš mali dnevnik
Brat se vraca u Kanadu za dva dana. Odbio je da potrazi zenu koja zivi u zgradi u kojoj i mama zivi i da razgovara sa njom i vidi da li bi ona bila pogodnija od ove koju je nasao da se brine o mami. Mama je vec ogorcena na ovu zenu koja joj treba dolaziti, a vidjela ju je samo na pola sata. Ludnica. Ja sam izmedju njih uhvacena kao izmedju cekica i nakovnja. Pokusavam da diplomatijom isposlujem da oboje pomalo popuste, ali oboje su zadrti i tvrdoglavi i ne odustaju od onoga sto su oni odlucili. Hoce li se ovo ikada zavrsiti? Ne mogu iscekati kraj, a tek je pocelo.
Troja- Legendarni član
- Broj poruka : 17011
Lokacija : London
Datum upisa : 08.12.2010
Re: Naš mali dnevnik
U srijedu putujemo u Svedsku. Bice to prvi odlazak iz Engleske od 2019-te i prvo putovanje u inostranstvo cisto iz zadovoljstva od 2017-te. Godinama smo isli svake godine, nekad i po dva-tri puta godisnje, ali otada se situacija znatno promijenila i u svijetu i u mom zivotu. Nadam se da ce nam odmor proteci u lijepom druzenju i raspolozenju i da je pred nama jos mnogo takvih lijepih trenutaka.
Troja- Legendarni član
- Broj poruka : 17011
Lokacija : London
Datum upisa : 08.12.2010
Re: Naš mali dnevnik
Nista od odlaska u Svedsku. Koronu sam dobila u nedelju, 10-tog jula i dosta se slabo osjecam. Da nevolja bude veca zarazila sam i supruga koji danas ima dosta visoku temperaturu. Nekako sam se jako pribojavala da na ovaj odmor necemo moci otici, kao da sam predosjecala. Bilo je dosta otkazivanja letova i strajkova avionske kompanije i taman kada je izgledalo da nas to nece ugroziti dodje bolest. Jos od 2017-te (mada su problemi poceli i ranije) nestao je onaj osjecaj izvjesnosti i sigurnosti u mom zivotu, a kasnije i svijetu. Nista vise nije kao sto je nekad bilo. Nekako slutim da vise nikada nece ni biti. Kao da nas sudbina polako priprema za onaj finalni cin spustanja zavese za sva vremena.
Troja- Legendarni član
- Broj poruka : 17011
Lokacija : London
Datum upisa : 08.12.2010
Re: Naš mali dnevnik
Juce sam se, ne prvi put, zakacila sa Adminom grupe kojoj sam pripadala. Na moj vrlo dobrocudni post o tome kako je lijepo imati dom, divno imati porodicu i imati oboje bogatstvo odgovorio je zajedljivim “Precutacu.” Covjek koji me uopste ne poznaje, koji je bio propalica u skoli i radi kao konobar u nekoj provinciji i ne prestaje da pametuje i dijeli savjete imao je nesto uvredljivo da kaze meni koja sam milion puta bolja i pametnija od njega. Uslijedio je sukob nakon koga sam ga blokirala, a on mene onda iskljucio iz grupe.
Nije mi zao sto sam mu uzvratila istom mjerom. Previse sam toga prosla u zivotu da bih trpila da mi jedna velika nula od covjeka koja nista u zivotu nije postigla soli pamet. Mada covjek nekada stupi u kontakt sa nekim vrlo finim ljudima putem interneta, isto tako se nadje i na meti kojekakvih gmazova koje u stvarnom zivotu nikada ne bi imao prilike da sretne. Jin i jeng. Dobro i zlo. Svuda oko nas.
A kako bi svijet bio divan da su svi ljudi dobri.
Nije mi zao sto sam mu uzvratila istom mjerom. Previse sam toga prosla u zivotu da bih trpila da mi jedna velika nula od covjeka koja nista u zivotu nije postigla soli pamet. Mada covjek nekada stupi u kontakt sa nekim vrlo finim ljudima putem interneta, isto tako se nadje i na meti kojekakvih gmazova koje u stvarnom zivotu nikada ne bi imao prilike da sretne. Jin i jeng. Dobro i zlo. Svuda oko nas.
A kako bi svijet bio divan da su svi ljudi dobri.
Troja- Legendarni član
- Broj poruka : 17011
Lokacija : London
Datum upisa : 08.12.2010
Re: Naš mali dnevnik
U zadnjih godinu dana imala sam nekoliko sukoba sa jednom koleginicom, ciji je nasilan i agresivan karakter dovodio do incidenata koji su me vrlo uznemiravali. U tri navrata sam se zalila sefovima, koji su me svaki put umirivali i govorili kako je ona dobar radnik teskog karaktera i da je samo ignorisem. Nas zadnji sukob je bio prije mjesec dana i nisam se cak ni zalila, ali se ona pozalila na mene, vjerovatno da mi se osveti zbog moje prethodne zalbe na nju, jer nije imala nikakvog osnova za zalbu. Proslo je mjesec dana otada i taman su se nasi odnosi malo izgladili kada su me prije dva dana sefovi pitali da napisem zalbu u kojoj cu navesti sve ono prethodno na sta sam se zalila. Hoce sada da je kazne. Pristala sam, ali ni sama nisam nacisto da li sam trebala da pristanem. Kada nisu nista poduzeli kada je bilo vrijeme za to ne znam zasto sada raskopavaju kada se situacija malo popravila. Napisala sam poruku juce ujutru, ali otkako su mi trazili da to uradim ponovo lose spavam i uznemirena sam. Meni je najvazniji moj dusevni mir i ovo ga je uspjelo dobro poremetiti. Kada u ponedeljak dodjem na posao ona ce vec biti tamo i sigurno biti ljuta k’o puska, jer ce na poslu zateci poziv na disciplinarnu komisiju. Ocekujem velike neprijatnosti od nje, a to mi stvarno ne treba. Sto je glavno, nisam cak sigurna da sefovi nece ispasti slabici i da ih ona nece uspjeti nadgovoriti i da od te opomene, koju su spominjali, nece biti nista. S druge strane - pitam se zasto bas sada, kada se nista novo nije dogodilo. Njoj je ostalo dvije godine do penzije i svi vec odavno znaju da ima naopak karakter, zbog cega sjedi sama u kancelariji, odvojena od sveg ostalog osoblja. Jasno je da nece dugo vremena proci, a da ce sefovi morati naci nekog drugog ko ce se poceti obucavati da radi taj posao. Da li su mozda vec sada imali priliku nekog intervjuisati, pa hoce da iskoriste ovu situaciju da na mala vrata uvedu tu osobu u posao i ovu sutnu? Stvarno ne znam, ali mi ovo nisu cista posla. Brinem se kako ce se ovo sve odraziti na moj mir i mentalno zdravlje i jedva cekam da sve prodje i da se situacija ponovo normalizuje. Ako ce to vise ikada biti tako. Uhhh…
Troja- Legendarni član
- Broj poruka : 17011
Lokacija : London
Datum upisa : 08.12.2010
Re: Naš mali dnevnik
Sinoc sam sanjala da mi je neki covjek stavio noz pod grlo i htio da me zakolje. Moj suprug je, isto vece, sanjao da sam ja stala nekom psu na rep i da je on skocio da njemu zarije zube u vrat. Dva vrlo ruzna sna bez nekog ociglednog objasnjenja zasto smo takvo nesto sanjali. Zapravo nemamo nekih velikih problema, relativno smo opusteni, dobro nam ide i pred spavanje smo gledali neki kviz gdje se cesto i nasale i nema nikakvih napetih situacija. Neke stvari u zivotu su neobjasnjive.
Troja- Legendarni član
- Broj poruka : 17011
Lokacija : London
Datum upisa : 08.12.2010
Re: Naš mali dnevnik
Preksinoc je moj sef koji vodi firmu imao mozdani udar. Mlad covjek, 40-41 godinu zivota i divna osoba sa kojom sam mogla uvijek super da se ispricam i nasalim i koji je uvijek bio spreman da pomogne. Ima suprugu koja vrlo malo radi slabo placen posao i dvoje djece koja se skoluju. On je u vrlo teskom stanju i ne zna se hoce li prezivjeti, a i ako prezivi da li ce ostati teski invalid. Tako mi ga je zao. Zao mi je njegove porodice. A zao mi je i mene jer je on bio jedina osoba sa kojom sam se bas slagala, a koji je cesto bio u kancelariji. Ostaju jos dvije koleginice od kojih je jedna vrlo nezgodna osoba i sa kojom obicno ne razmijenim vise od tri rijeci dnevno i druga koja je znala biti fina, pa bi joj onda dosla luda i pravila scene da ti se zivot smuci, a bez ikakvog razloga. Zivot ce mi biti mnogo tuzniji i ruzniji na poslu i osjecam da sam izgubila ne samo sefa, nego i velikog prijatelja, koliko covjek moze biti stvarni zivotni prijatelj sa ljudima sa kojima radi. Ne znam kako i zasto, ali zivot me uvijek razdvoji od ljudi sa kojima se divno slazem, kao da sam prokleta. Srecom, moj suprug je tu, ziv i zdrav, lutka moja, bez koga ne znam kako bih mogla ostati ziva.
Ne mogu ni zamisliti kako ce zivot biti tezak porodici mog sefa, kakav god da ce biti ishod. Bila bi velika sreca da on prezivi i oporavi se u potpunosti i ja mu to od sveg srca zelim. Na zalost, nisu velike sanse da se to desi. Cudan je i nepravedan zivot - eto uzima tog covjeka, vrlo inteligentnog i jos relativno mladog, koji ima porodicu koja od njega zavisi, a s druge strane jos zivotare, i ko zna koliko ce dugo, ljudi kao moja majka - 88 godina zivota, demencija, ne zna nikada ni koji je dan i totalno usamljene. I onda kazu ima boga i on je divan, pametan i pravedan. E moj boze, ako te ima pomozi onome kome treba i kome se jos uvijek moze pomoci. Tuga.
Ne mogu ni zamisliti kako ce zivot biti tezak porodici mog sefa, kakav god da ce biti ishod. Bila bi velika sreca da on prezivi i oporavi se u potpunosti i ja mu to od sveg srca zelim. Na zalost, nisu velike sanse da se to desi. Cudan je i nepravedan zivot - eto uzima tog covjeka, vrlo inteligentnog i jos relativno mladog, koji ima porodicu koja od njega zavisi, a s druge strane jos zivotare, i ko zna koliko ce dugo, ljudi kao moja majka - 88 godina zivota, demencija, ne zna nikada ni koji je dan i totalno usamljene. I onda kazu ima boga i on je divan, pametan i pravedan. E moj boze, ako te ima pomozi onome kome treba i kome se jos uvijek moze pomoci. Tuga.
Troja- Legendarni član
- Broj poruka : 17011
Lokacija : London
Datum upisa : 08.12.2010
Re: Naš mali dnevnik
Izgleda da mi se vratila infekcija koje nikako da se rijesim. Kao da se aktivira kada su stresni trenuci mog zivota. Pocela je kada su me u dva dana dvije koleginice sa posla dobro iznervirale i sada se pogorsalo nakon smrti mog sefa. Pila sam antibiotike cetiri puta u mjesec i po dana i opet sam zavrsila sa istim problemom. Hebem ti medicinu koja nije u stanju ni da izlijeci neku obicnu infekciju. Ovaj put sam pokusala da ignorisem, ali vidim da mi to nece upaliti. A ne vjerujem ni da ce mi doktor ista pomoci. Ali pokusacu opet. Ne daj boze nekih bolnih pregleda - to ne bih mogla da podnesem. Eh, starosti, ruzna li si. Ironija je valjda sto niti se osjecam niti izgledam toliko staro za ovakve probleme, ali zivot misli drugacije. Svi smo mi igracke u rukama sudbine.
Troja- Legendarni član
- Broj poruka : 17011
Lokacija : London
Datum upisa : 08.12.2010
Re: Naš mali dnevnik
Na probleme sa infekcijom sada su mi se nadovezali simptomi gripe ili korone. Juce mi je bilo citav dan hladno na poslu, iako je vani bilo 28 stepeni. Tokom dana sam dobila bolno grlo, a predvece sam pocela da kisem i da mi curi nos. Sada imam glavobolju od koje ne mogu da spavam. Necu raditi sigurno do vikenda, a mozda i duze ako se uspostavi da je korona. Zao mi je sto se ovako grozno osjecam, a u neku ruku i drago sto cu se odmoriti od odlazaka u kancelariju. Da mi je vlasnik firme dozvolio da radim od kuce ne bih se zarazavala svakih nekoliko mjeseci vukuci se po vozovima nadzemne zeljeznice.
Troja- Legendarni član
- Broj poruka : 17011
Lokacija : London
Datum upisa : 08.12.2010
Re: Naš mali dnevnik
Danas me je ona krmaca od koleginice ponovo strasno iznervirala svojim bezobrazlukom. Cemu je prethodio dan kada me je strasno iznervirala svojim ometanjem dok sam pokusavala da uradim nesto vazno sto je zahtijevalo tisinu i koncentraciju. Nece ovo na dobro izaci. Ja jesam tolerantna osoba, ali i moja tolerancija ima granice. Razmisljam da napisem pismo vlasniku firme i podstaknem ga da mi odobri rad od kuce. Bilo bi to bolje rjesenje za sve.
Troja- Legendarni član
- Broj poruka : 17011
Lokacija : London
Datum upisa : 08.12.2010
Re: Naš mali dnevnik
Bas vidjeh da je Dora Mar 2017-te pisala na temu Jedva cekam i da niko drugi nije pisao poslije toga. Ja sam pisala dosta cesto otada (drugih clanova prakticno i nema odavno) i bas sada shvatih da od tada nisam napisala ni jedan jedini put da nesto jedva cekam, a nije da nikada nista nisam jedva cekala. Jedva sam cekala kraj radnog vremena, jedva sam cekala da dodjem kuci i vidim supruga i da idemo u setnju. 2017-ta nam je bila i zadnja dosta lijepa godina zivota. Vec su stvari krenule nagore 2016-te sa smrcu moje svekrve, ali za nas dvoje jos uvijek nije bilo velikih pogorsanja osim toga, pa mi se cinilo da stvari idu prirodnim putem i da se tu nista ne moze promijeniti, da zivot treba zivjeti najbolje kako se moze i nadati se najboljem. Od tada sve polako ide po zlu - prvo sa svekrom, pa onda i sa mojom majkom, a vise nego jedanput i sa nas dvoje. Kao da smo pupcanom vrpcom jos uvijek vezani za roditelje i kako je njima dosao kraj, tako dolazi i nama, mada smo mnogo mladji od njih. Ocigledno i ostariti mozes, a da si jos uvijek naivan. Ja sam jos do prije nekoliko sedmica osjecala da sam jos uvijek puna snage i mislila da je pred nama jos mnogo sretnih vremena i mnogo sretnih dana. Sada mi se sve vise cini da nisam ni malo bila u pravu. Zivot definitivno nije bajka.
Troja- Legendarni član
- Broj poruka : 17011
Lokacija : London
Datum upisa : 08.12.2010
Re: Naš mali dnevnik
Nocas sam imala napad panike. Svu noc sam imala kosmarne sne, mada zapravo i nije bio san, nego neko bunilo, i onda sam osjecala da bih mogla umrijeti u toku noci, sto me je vrlo uznemirilo. Suprug je spavao, pa sam ustala i uspaniceno hodala po kuci.
Maloprije sam otplakala sto imam vrlo malo snage i mnogo kunjam ovih dana. Tako naglo se pretvoriti iz osobe pune zivota u ljudsku rusevinu stvarno slama srce.
Maloprije sam otplakala sto imam vrlo malo snage i mnogo kunjam ovih dana. Tako naglo se pretvoriti iz osobe pune zivota u ljudsku rusevinu stvarno slama srce.
Troja- Legendarni član
- Broj poruka : 17011
Lokacija : London
Datum upisa : 08.12.2010
Re: Naš mali dnevnik
Danas sam pocela da gubim ravnotezu, a sutra idemo u prokleto Sarajevo, na suprugovo insistiranje. Ne bi me zacudilo da padnem usput koji put i da tamo samo lezim i ne mogu da mrdnem. U sta se moj zivot pretvorio za vrlo kratko vrijeme, pa to je strasno.
Troja- Legendarni član
- Broj poruka : 17011
Lokacija : London
Datum upisa : 08.12.2010
Re: Naš mali dnevnik
Oplakah sinoc, oplakah jutros, bas je ova starost divna i vesela.
Troja- Legendarni član
- Broj poruka : 17011
Lokacija : London
Datum upisa : 08.12.2010
Re: Naš mali dnevnik
Evo sam prestala plakati i na momente mi je zao sto su te suze nestale, jer vrlo dobro izrazavaju moju tugu zbog vremena koje je doslo. Onda sam se osjecala zivlje i jace, a sada mirnije, ali i nekako umrtvljenije. Sve se promijenilo otkako sam sanjala da sam vec umrla.
Mnogo se toga promijenilo u mom zivotu u zadnjih mjesec, mjesec i po dana. Tada sam jos uvijek bila puna snage i planova za buducnost i ni slutila nisam da cu, nakon sto sam napustila posao, izgubiti svu snagu i osjecati se kao da sam vec na pragu starosti i smrti, mada sam imala tako mnogo zdravstvenih problema da sam morala prestati da radim.
Razmisljam o nama dvoma. Vec godinama je to bilo ono sto mi je bilo vazno u zivotu i sto mu je davalo smisao. Pokusavala sam da te ohrabrim kada si bio ocajan, kao sto si i ti mene kada je meni bilo tesko. Brine me sto je i tvoje zdravlje dovedeno u pitanje. I moje je vec odavno. Ali zelim da pozivimo jos malo u ljubavi i slozi, da donosimo jedno drugom radost i uljepsavamo zivot. Jos uvijek me ponekad uspjevas nasmijati i donijeti mi srecu i mir. Kada spavas zeljela bih da se sklupcam uz tebe i da te cvrsto, cvrsto zagrlim. Nadam se da je to uzajamno osjecanje.
Mnogo se toga promijenilo u mom zivotu u zadnjih mjesec, mjesec i po dana. Tada sam jos uvijek bila puna snage i planova za buducnost i ni slutila nisam da cu, nakon sto sam napustila posao, izgubiti svu snagu i osjecati se kao da sam vec na pragu starosti i smrti, mada sam imala tako mnogo zdravstvenih problema da sam morala prestati da radim.
Razmisljam o nama dvoma. Vec godinama je to bilo ono sto mi je bilo vazno u zivotu i sto mu je davalo smisao. Pokusavala sam da te ohrabrim kada si bio ocajan, kao sto si i ti mene kada je meni bilo tesko. Brine me sto je i tvoje zdravlje dovedeno u pitanje. I moje je vec odavno. Ali zelim da pozivimo jos malo u ljubavi i slozi, da donosimo jedno drugom radost i uljepsavamo zivot. Jos uvijek me ponekad uspjevas nasmijati i donijeti mi srecu i mir. Kada spavas zeljela bih da se sklupcam uz tebe i da te cvrsto, cvrsto zagrlim. Nadam se da je to uzajamno osjecanje.
Troja- Legendarni član
- Broj poruka : 17011
Lokacija : London
Datum upisa : 08.12.2010
Re: Naš mali dnevnik
Boravak u Sarajevu ispunio je ocekivanja, to jest da nece biti sretan. Mama je u vrlo losem stanju, sve zaboravlja i ponavlja po citav dan jedno te isto. Stalno nesto gubi i lose hoda. Vidjela sam samo dvoje svojih prijatelja i sledila sam se kada sam vidjela kako je supruga jednog od njih propala. Zadnji put kada sam je vidjela bila je to divna ljepuskasta zenica. Prijateljica iz mladosti mi se ucinila glupava i naivna, misli da ljudima pare rastu na drvecu. Vecinom smo se druzili sa suprugovim prijateljima i neka od tih druzenja su mi bila relativno prijatna, ali bez nekog dubokog zadovoljstva i srece, a noci su mi bile jako kosmarne i cesto sam vrlo lose i malo spavala. Citav smisao mog zivota je postavljan u pitanje. Putovanje do Sarajeva i nazad takodje je proslo propraceno problemima i obecala sam sebi da vise nikada necu sjesti u avion. Ja, koja sam sa deset godina sama putovala iz Sarajeva u Focu i nazad i sa trideset i tri iz Londona u Toronto, sada se osjecam bespomocno i kao pravi idiot kada krenem na put, i to ne sama. Opsta atmosfera u kuci je nesto bolja nego prije puta, ali suprug pati od loseg zdravlja kada gledamo neke normalne programe, a ja sam htjela da rezem vene kada je on pustao neke super depresivne stvari prije puta. Bila sam kod zubara u Sarajevu i on mi je potvrdio da moram vaditi neka dva zuba za koje mi i zubari u Londonu govore da bih to trebala uraditi, ali je idiot toliko pritisnuo jedan od ta dva zuba da od tada ne mogu normalno govoriti niti jesti, sada me taj zub boli i (koje li “radosti”) stvarno cu ih morati izvaditi. Nije da mi je sve u zivotu mracno, ali sve je manje svjetla, a sve vise mraka. Sto rekla moja mama, ne mogu prepoznati samu sebe. I to ne od prije ko zna koliko godina, nego cak ni od prije nekoliko mjeseci.
To vadjenje zuba mi je nocna mora. Kao da je bog zaista odlucio da od mene napravi ne samo najveceg idiota, nego mi oduzeo i onu mrvicu radosti koja mi je bila ostala u zivotu sto se tice izgleda. Gubim ne samo izgled, nego i pamet. I to u potpunosti. Dobro su rekli da lijep covjek godinama gleda kako se njegovo bogatstvo osipa.
Koliko sam se u jednom trenutku uzasavala smrti, toliko se sada uzasavam kada pomislim da ce mi zivot donositi samo jos gori izgled i zdravlje i sve vise samoce i nesposobnosti da osjetim istinsku srecu. Starosti ruzna li si. Do prije par mjeseci nisam se osjecala starom i pravila sam planove godinama unaprijed. Sada zivim u nadi da necu dozivjeti da mi izvade ova dva zuba, a u ponedeljak zovem zubara da se zakazem za vadjenje, pa ti sad vidi kako se osjecam. A ponedeljak je sutra.
Mislila sam da sam dovoljno jaka da mogu zeljeti da zivim samo za ljubav suprugu. Prevarila sam se. Mora i u mom zivotu da bude dovoljno svjetla, pa da zelim da i dalje koracam pored njega i da dijelimo dobro i zlo, kao i uvijek do sada.
Da li cu ikada vise ugledati ikakvo svjetlo na kraju tunela…?
To vadjenje zuba mi je nocna mora. Kao da je bog zaista odlucio da od mene napravi ne samo najveceg idiota, nego mi oduzeo i onu mrvicu radosti koja mi je bila ostala u zivotu sto se tice izgleda. Gubim ne samo izgled, nego i pamet. I to u potpunosti. Dobro su rekli da lijep covjek godinama gleda kako se njegovo bogatstvo osipa.
Koliko sam se u jednom trenutku uzasavala smrti, toliko se sada uzasavam kada pomislim da ce mi zivot donositi samo jos gori izgled i zdravlje i sve vise samoce i nesposobnosti da osjetim istinsku srecu. Starosti ruzna li si. Do prije par mjeseci nisam se osjecala starom i pravila sam planove godinama unaprijed. Sada zivim u nadi da necu dozivjeti da mi izvade ova dva zuba, a u ponedeljak zovem zubara da se zakazem za vadjenje, pa ti sad vidi kako se osjecam. A ponedeljak je sutra.
Mislila sam da sam dovoljno jaka da mogu zeljeti da zivim samo za ljubav suprugu. Prevarila sam se. Mora i u mom zivotu da bude dovoljno svjetla, pa da zelim da i dalje koracam pored njega i da dijelimo dobro i zlo, kao i uvijek do sada.
Da li cu ikada vise ugledati ikakvo svjetlo na kraju tunela…?
Troja- Legendarni član
- Broj poruka : 17011
Lokacija : London
Datum upisa : 08.12.2010
Re: Naš mali dnevnik
Suprug je sinoc imao velikih problema sa stomakom, pa sam jutros vise zabrinuta za njega nego za sebe. Ja izgledam mnogo starije i umornije nego prije nekoliko dana. Radim sve suprotno onome sto sam sama sebi obecala da cu raditi - na primjer, bila sam se zaklela da necu lajkovati postove na fejsbuku i opet to radim. Djokovic je sinoc opet pobijedio na turniru. Meni je drago, ali se i pitam sta to znaci za mene. Dobra vijest ili losa vijest? Ne znam da li da zovem zubara da se zakazem za vadjenje zuba. Vidjecu kako ce se ponasati, da li ce me i danas pobolijevati, pa cu kasnije donijeti odluku. Jedina je sreca, u vezi sa tim, sto su to sedmica i osmica, pa se ne bi puno vidjelo.
Troja- Legendarni član
- Broj poruka : 17011
Lokacija : London
Datum upisa : 08.12.2010
Re: Naš mali dnevnik
Meni je puno bolje, ali je suprugu puno gore. Brigu za sebe zamijenila sam brigom za njega. Boze, ako te ima i ako si i upola pravedan i dobar kao sto kazu, pomozi mu da se izvuce. Izvukao se prije, neka se izvuce i sad i neka opet bude jak i dobar i duhovit kao sto je i prije bio. Molim te boze.
Zadnja kriza bila mu je prije tri godine. Izvukao se tad, neka se izvuce i sad. Preklinjem te. I neka moja molitva ne padne na gluve usi.
Zadnja kriza bila mu je prije tri godine. Izvukao se tad, neka se izvuce i sad. Preklinjem te. I neka moja molitva ne padne na gluve usi.
Troja- Legendarni član
- Broj poruka : 17011
Lokacija : London
Datum upisa : 08.12.2010
Re: Naš mali dnevnik
Suprug jos nije ozdravio, ali je dovoljno bolje da on manje pati, a ja manje brinem. Naravno, to nije dovoljno i vrlo je vazno da skroz ozdravi, ali ipak je neko malo olaksanje. Ne bi valjalo da ovo potraje - ionako je bio vrlo vitak, ne valja da i dalje gubi tezinu. Trudicu se koliko je moguce da mu dajem hranu koja je dobra za osjetljiv stomak i da ga ne nerviram ne bih li mu pomogla da se oporavi. Ostalo je u bozijim rukama.
Troja- Legendarni član
- Broj poruka : 17011
Lokacija : London
Datum upisa : 08.12.2010
Re: Naš mali dnevnik
Suprug je dobro vec cetvrti dan. Jako mi je drago i vec smo poceli praviti planove da idemo na rodjendan moje drugarice koja isto zivi u Londonu, ali podaleko od nas. Danas smo i prvi put otisli u grad nakon gotovo mjesec dana. Saobracaj je postao tako grozan da se prakticno vise i ne moze koristiti automobil. Kakva glupost od strane onih koji upravljaju ovim cudnim gradom!
Ja, medjutim, nisam dobro. I dalje jako patim od nocnih mora, a i ponesto sto vidim tokom dana me uznemiri. Strah me je od smrti, a cini mi se da na svakom cosku vidim najave da cu ubrzo umrijeti. A tako bih zeljela pozivjeti u miru i sreci sa suprugom jos bar deset godina. Sto rekla ona narodna pjesma - da se jadna za zelen bor uhvatim, i on bi se zelen osusio.
Ja, medjutim, nisam dobro. I dalje jako patim od nocnih mora, a i ponesto sto vidim tokom dana me uznemiri. Strah me je od smrti, a cini mi se da na svakom cosku vidim najave da cu ubrzo umrijeti. A tako bih zeljela pozivjeti u miru i sreci sa suprugom jos bar deset godina. Sto rekla ona narodna pjesma - da se jadna za zelen bor uhvatim, i on bi se zelen osusio.
Troja- Legendarni član
- Broj poruka : 17011
Lokacija : London
Datum upisa : 08.12.2010
Re: Naš mali dnevnik
Suprug je dobro vec sedmi dan, a i ja se osjecam malo bolje, sto je veliko dostignuce obzirom da je zahladnilo i dan je bio vrlo depresivan - oblacan i vjetrovit sa povremenom kisicom. Iz ljeta smo u tri dana uskocili u poodmaklu jesen, ali hvala bogu ja se ne osjecam tako. Nadam se da ce ovaj osjecaj mira i spokoja potrajati.
Troja- Legendarni član
- Broj poruka : 17011
Lokacija : London
Datum upisa : 08.12.2010
Strana 8 od 9 • 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9
Similar topics
» Dnevnik o Zidu
» Kad smo bili mali...
» Cafe ‚‚Utopija"
» Mali trikovi za domaćinstvo
» Čime su vas plašili kad ste bili mali?
» Kad smo bili mali...
» Cafe ‚‚Utopija"
» Mali trikovi za domaćinstvo
» Čime su vas plašili kad ste bili mali?
Zid :: Zabava :: Pričaonica
Strana 8 od 9
Dozvole ovog foruma:
Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu