Naš mali dnevnik
+8
Liza_N.
enigma_
Ika
Troja
Eurinome
ces@ric@
polly88
Still_dreaming
12 posters
Zid :: Zabava :: Pričaonica
Strana 9 od 9
Strana 9 od 9 • 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9
Re: Naš mali dnevnik
Suprug je poceo raditi u petak i radio je i danas (ponedeljak), a od juce je poceo jesti i paradajze i paradajz sosove, i veceras mu stomak ponovo pravi probleme. Licno mislim da je zato sto ponovo radi, jer sam tacno upratila ciklus ponavljanja bolesti nakon izvjesnog vremena kada radis kod sebe, ali njemu se eto odmah desilo. Izludjuje me. Ne mogu to vise da trpim. Rekla sam da prestane da radi, ali on jos uvijek zivi u nekom svom svijetu iluzija kako moze pomalo raditi i biti zdrav. Ako opet pocnu problemi kakve je imao do nedavno ima da mu napravim takvu scenu da me zamrzi. Pa valjda smo zasluzili nakon tolikih godina rintanja i robovanja i malo mira, a ne da je u kuci stalno napetost, nervoza, strah i neizvjesnost. Mrzim glupost, a ovo sto on radi svakako nije pametno. Mogu shvatiti da se moralo raditi kada smo bili mladji i kada smo se borili da prezivimo, ali sada kada je zdravlje popustilo nije se sa time saliti. Ne vjerujem da ce me poslusati, a ja ne mogu stalno da izigravam medicinsku sestru. Tacno cu otkaciti.
Troja- Legendarni član
- Broj poruka : 17009
Lokacija : London
Datum upisa : 08.12.2010
Re: Naš mali dnevnik
Izgleda da je juce suprugu stomak reagovao na paradajz sos, jer je danas (hvala Bogu!) bio u redu.
Sada dolazi novi problem na red. Ujutru idem kod zubara i brinem sta ce da se desi. Receno mi je nekoliko puta da bih trebala da vadim sedmicu i osmicu iz gornje vilice i ja sam to uporno odbijala. Nedavno mi je jedan zubar naglasio da je to bitno i ako mi sutra i moj zubar kaze da to trebam raditi moracu pristati, mada ne bih to odmah sutra radila. Pomisao da trebam vaditi zube, makar to bili i sedmica i osmica, me uzasavaju. To mi nekako dodje kao da me neko poziva na izvrsenje smrtne presude. Brinem se kako bi to proslo, sta bih jela dok rana zarasta, kako bi uticalo na ostale zube. Cini mi se da je svo smece iz zivota smjesteno u kraj zivota i sto si mu blizi sve je manje bilo kakvih razloga za optimizam i srecu. Uhhh…
Sada dolazi novi problem na red. Ujutru idem kod zubara i brinem sta ce da se desi. Receno mi je nekoliko puta da bih trebala da vadim sedmicu i osmicu iz gornje vilice i ja sam to uporno odbijala. Nedavno mi je jedan zubar naglasio da je to bitno i ako mi sutra i moj zubar kaze da to trebam raditi moracu pristati, mada ne bih to odmah sutra radila. Pomisao da trebam vaditi zube, makar to bili i sedmica i osmica, me uzasavaju. To mi nekako dodje kao da me neko poziva na izvrsenje smrtne presude. Brinem se kako bi to proslo, sta bih jela dok rana zarasta, kako bi uticalo na ostale zube. Cini mi se da je svo smece iz zivota smjesteno u kraj zivota i sto si mu blizi sve je manje bilo kakvih razloga za optimizam i srecu. Uhhh…
Troja- Legendarni član
- Broj poruka : 17009
Lokacija : London
Datum upisa : 08.12.2010
Re: Naš mali dnevnik
Pregled kod zubara je dobro prosao. Ovaj zubar nije nista sumnjao u vezi dva spomenuta zuba. Obradovala sam se, mada se dio mene brine da mozda nije dobra ideja ostaviti ih ako postoji opasnost da lose uticu na ostale zube. No, necu se sada time opterecivati! Opasnost je prosla, makar privremeno.
Inace, zadnjih nedelju dana sam u potpunosti izgubila svaki kontakt sa mamom i nedostaje mi da se cujemo, pa makar nas razgovor gotovo uvijek slicno tekao. Suprug radi, a ja ne radim, pa sam malo usamljena. Bacicu se na citanje novina i magazina koje sam zapostavila zadnjih mjesec-dva dana i na rad u basti. Lijepo bi bilo kada bi i clanovi ovog foruma ponovo poceli da ga posjecuju i pisu. Divno je to bilo vrijeme kada je zivo tekao razgovor.
Inace, zadnjih nedelju dana sam u potpunosti izgubila svaki kontakt sa mamom i nedostaje mi da se cujemo, pa makar nas razgovor gotovo uvijek slicno tekao. Suprug radi, a ja ne radim, pa sam malo usamljena. Bacicu se na citanje novina i magazina koje sam zapostavila zadnjih mjesec-dva dana i na rad u basti. Lijepo bi bilo kada bi i clanovi ovog foruma ponovo poceli da ga posjecuju i pisu. Divno je to bilo vrijeme kada je zivo tekao razgovor.
Troja- Legendarni član
- Broj poruka : 17009
Lokacija : London
Datum upisa : 08.12.2010
Re: Naš mali dnevnik
Zadnjih dana sam citala knjigu Rebeka od Daphne du Maurier, pricu o ljubavi, odrastanju i sazrijevanju, ljudskoj zlobi i zlu, a ima i elemente kriminalistike. Knjiga mi se dopala, mada su prvih 40-tak strana bile nesto naivnije, bar za moj pojam.
Konacno sam smogla hrabrosti da se zakazem kod zubara u vezi sa ona dva zuba i da to rijesim jednom za svagda. U medjuvremenu, odlucila sam da nas zivot ucinim sto prijatnijim, napravila suprugov omiljeni kolac i bukirala rucak u vrlo dobrom restoranu da malo uzivamo. Gledamo na televiziji dobre filmove i serije i zivot se opet ne cini tako los. Sto bi bilo lijepo kad bi uvijek bilo tako.
Konacno sam smogla hrabrosti da se zakazem kod zubara u vezi sa ona dva zuba i da to rijesim jednom za svagda. U medjuvremenu, odlucila sam da nas zivot ucinim sto prijatnijim, napravila suprugov omiljeni kolac i bukirala rucak u vrlo dobrom restoranu da malo uzivamo. Gledamo na televiziji dobre filmove i serije i zivot se opet ne cini tako los. Sto bi bilo lijepo kad bi uvijek bilo tako.
Troja- Legendarni član
- Broj poruka : 17009
Lokacija : London
Datum upisa : 08.12.2010
Re: Naš mali dnevnik
Sinoc sam se dobro isplakala nakon razgovora sa zenom koja cuva mamu. Ona kaze da joj se stanje pogorsava, da nema vise volje ni da ujutru ukljuci kompjuter da se cujemo jer kaze da je niko ne zove. Zovem ja, ali to joj ocigledno nije dovoljno. Nedostaju joj oni mnogi ljudi sa kojima je komunicirala jos prije nekoliko godina. Draga mama, tebi ce ubrzo biti 89 godina, a mnogi od tih ljudi su bili i stariji od tebe. Neki su umrli, neki po starackim domovima, a neki vise ne zovu jer imas demenciju i stalno govoris jedno te isto i nekada zoves po pet puta zaredom, pa ih ispamecujes. Srce mi se cijepa kada pomislim kako ti je. Grozno je zivjeti sam. Nudili smo ti, ali nisi htjela, da odes ili u Kanadu kod brata ili u Beograd gdje imas svoje rodbine, ali nisi htjela i sada ta tvoja tvrdoglavost ima vrlo visoku cijenu. Boze skrati joj muke. A meni neka bog pomogne da to prebrodim lakse nego smrt oca, mada vidim sada da, mada se nikada nismo dobro slagale, nece ni ta tuga lako da prodje.
Troja- Legendarni član
- Broj poruka : 17009
Lokacija : London
Datum upisa : 08.12.2010
Re: Naš mali dnevnik
Brat je u posjeti mami. Juce me je, po ko zna koji put, iznervirao svojim bezobraznim i bezobzirnim ponasanjem. Obicno kljucam u sebi, ali se trudim da njemu ne kazem nista ruzno da bih izbjegla svadju. Ovaj put, medjutim, odbrusila sam mu istom mjerom kojom se i on ne jednom ponasao prema meni. Nije mi odgovorio, ali danas citav dan mamin kompjuter nije ukljucen, te je ne mogu nazvati na skajp. Mogu se kladiti da je to njegova osveta sto sam mu se usudila usprotiviti. On izgleda misli da on ima monopol na bezobrazluk. Jednom govno, uvijek govno.
Troja- Legendarni član
- Broj poruka : 17009
Lokacija : London
Datum upisa : 08.12.2010
Re: Naš mali dnevnik
Preksinoc je tokom noci preminuo nas dugogodisnji prijatelj sa kojim se suprug jako volio druziti. U isto vrijeme sam se posvadjala s bratom jer je zahtijevao od mene da idem u Sarajevo da se brinem i pravim drustvo mami. Bio je prilicno drzak, a meni to bas nikako i ne odgovara zbog mnogo cega. Moj odnos sa njom, a i njim, vrlo tesko bi se mogao opisati kao dobar. Smatram ih oboje vrlo zadrtim i tvrdoglavim ljudima, koji su se prema meni odnosili mnogo grublje i bezobzirnije nego sto bih ja ikada njih i pomislila da tretiram. Zadnjih godina i ja sam malo dosla pameti i distancirala se, pa mi je vrlo drzak zahtjev da zrtvujem svoje zdravlje, razum i finansijsku stabilnost za njih. Kada nam je u zivotu islo trudila sam se da i njima uljepsam zivot sto sam vise mogla - obilazila ih, davala im pare, kupovala poklone, kontaktirala koliko sam mogla. Zauzvrat sam od njih dobila neke snishodljive i zlobne komentare u nekoliko navrata, gdje sam shvatila da su nezahvalni i da mi ne zele dobro. Sada sam spremna da se s njima cujem preko skajpa koliko god puta hoce, ali ne i da cinim bilo kakve specijalne usluge. Zadnji put kada sam bila kod mame, proslog avgusta, bila sam u strasnoj depresiji, obuzeta mislima o smrti i bilo mi je grozno. Patila sam od nocnih mora i cak se i povrijedila kada sam jednom skocila probudjena jednom od njih i pala u mraku. Taj “odmor” zavrsio se mojim napustanjem posla cim sam se vratila u London. Sada imam novu priliku da nadjem posao. Za dva dana imam zakazan intervju. Jos je sest godina do penzije i bilo bi dobro da koliko-toliko radim. Ne samo da nisam jos zaradila punu penziju, nego kada ne radim ne primam apsolutno nikakve pare i trosim ustedjevinu, a od necega ce se trebati zivjeti i u penziji ako je dozivimo.
Eto to su moja trenutna razmisljanja. A brat? On je prekinuo sve komunikacije sa mnom i cak se potrudio da je mamin kompjuter stalno iskljucen tako da je ne mogu kontaktirati skajpom. Suprug kaze da ga (ili ih) zaboravim jer mi i onako donose samo sekiraciju. Mozda je i u pravu.
Eto to su moja trenutna razmisljanja. A brat? On je prekinuo sve komunikacije sa mnom i cak se potrudio da je mamin kompjuter stalno iskljucen tako da je ne mogu kontaktirati skajpom. Suprug kaze da ga (ili ih) zaboravim jer mi i onako donose samo sekiraciju. Mozda je i u pravu.
Troja- Legendarni član
- Broj poruka : 17009
Lokacija : London
Datum upisa : 08.12.2010
Re: Naš mali dnevnik
Uznemirena sam. Svaku noc me muce ruzni snovi, a kada se probudim to se na neki nacin i nastavlja, mada ne bez prestanka. Mir nadjem kada sam sama izmedju cetiri zida ili eventualno ako sa suprugom gledam nesto veselije.
Danas mu je rodjendan. Izasla mi je na Fejsbuku memorija od prije dvije godine kada sam sva ushicena stavila njegovu sliku i pisala o ljubavi mog zivota. Bila bih presretna kada bi i sada bilo tako bezbrizno vrijeme u kome cemo samo voljeti jedno drugo i radovati se buducnosti. Kamo srece da i sada imam razloga za isti beskrajni optimizam.
Danas mu je rodjendan. Izasla mi je na Fejsbuku memorija od prije dvije godine kada sam sva ushicena stavila njegovu sliku i pisala o ljubavi mog zivota. Bila bih presretna kada bi i sada bilo tako bezbrizno vrijeme u kome cemo samo voljeti jedno drugo i radovati se buducnosti. Kamo srece da i sada imam razloga za isti beskrajni optimizam.
Troja- Legendarni član
- Broj poruka : 17009
Lokacija : London
Datum upisa : 08.12.2010
Re: Naš mali dnevnik
Upravo se prisjetih jedne uzasne noci koja se desila prije otprilike godinu dana. Suprug je vec imao problema sa stomakom i bio bolestan i onda je odlucio da ide na posao. Koliko je te noci bio bolestan to je da covjek ne povjeruje. Ujutru ni ja ni on nismo znali da li ce prezivjeti. Koliko nesrece! To je bilo toliko strasno da mi i sada ta noc ostaje u sjecanju kao najmracniji cas vezan za njega. Molila bih te boze da ga cuvas, ali znam da molitve cesto padaju na gluve usi.
Srecom, to je proslo. Ne ponovilo se. Ima li ista strasnije na svijetu osim gubitka voljene osobe ili kada ti umires?
Srecom, to je proslo. Ne ponovilo se. Ima li ista strasnije na svijetu osim gubitka voljene osobe ili kada ti umires?
Troja- Legendarni član
- Broj poruka : 17009
Lokacija : London
Datum upisa : 08.12.2010
Re: Naš mali dnevnik
Citam sta sam pisala u vezi majke i brata kada me je on pitao da ja idem da se brinem za nju mjesec dana. Zapravo, u idealnom svijetu, i trebala sam da odem (i ja sam mislila da bi to bilo fer sa moje strane), ali posto je svijet daleko od idealnog ja nisam bila u stanju da se brinem ni o sebi samoj zadnji put kada sam bila tamo, a kamo li o njoj, tako da ta teorija pada u vodu. Zalostan je ovaj svijet.
Troja- Legendarni član
- Broj poruka : 17009
Lokacija : London
Datum upisa : 08.12.2010
Re: Naš mali dnevnik
Nocas sam sanjala da obliznjom ulicom prolazi jedan beskrajni kamion. Jutros se sjetih jedne divne veceri kada je u Sarajevu bila stafeta mladosti. Imala sam tada 20-tak godina i nisam imala dug izlaz, ali su mi roditelji dozvolili da to vece ostanem vani svu noc ako hocu. I sa dvije rodice, sa kojima sam se tada druzila, odoh na Skenderiju. Svu noc smo nas tri bile na platou i, vjerovatno, ulazile u salu da slusamo muziku. Nisam se toga sjetila niti jedan jedini put za sve ovo godina kasnije, a zapravo je jedna lijepa i draga uspomena.
Troja- Legendarni član
- Broj poruka : 17009
Lokacija : London
Datum upisa : 08.12.2010
Re: Naš mali dnevnik
Svijet je ispunjen lazima. Svakodnevno citamo o ljudima koji imaju 70, 80 i vise godina. Niko stvaran na ovom svijetu nije dozivio takvu starost. Ne da bog.
Mene ubija otkako sam imala 34 godine. Ali posebno od kraja 50-tih. Evo, sada mi je 61 godina i bog se potrudio da svaki moj dan bude ispunjen mucnim scenama. Muci me kao Isusa na raspelu, psihicki me muci vrlo ruznim prizorima, filmovima, muzikom. Kada mu to dosadi daje mi vrlo jake bolove. I kaze - zene lazu da su zlostavljane. Ne lazu. Ne tuce ih fizicki, najcesce se trudi da se ti udarci ne vide spolja, golim okom, ali ih muci na sve ostale moguce nacine. Iz kuce se vise gotovo ne moze izaci. Podjemo u grad - sve ulice zakrcene i putujemo nevjerovatno dugo. O putovanju u inostranstvo ili cak i ovdje negdje na more ne mogu ni da sanjam. Zadnje putovanje mi je bilo tako odvratno da ti se zivot smuci. Htjela sam nedavno ici u Beograd - poceh gubiti balans i razboljeh se. Filmovi ismijavaju zene nevjerovatno, prikazuju ih kao striptizete i prostitutke, od cega mi se povraca. Kriminalisticke serije su kao sprave za mucenje. Nije to gledanje televizije, kao sto se cinilo nekad, nego pravo gestapovsko ispitivanje, koje se osjeca vise kao batinanje, nego kao neki vid razonode. I kaze - ne maltretira zene.
Podjem kod zubara, vidim neke nevjerovatno stare i nevjerovatno ruzne ljude. Odemo u grad da suprug popravi sat - u prodavca ne mozes gledati od gadosti, koliko mu je lice iznakazeno. Vracamo se iz grada - vidim vrlo staru zenu sa vrlo ruznim velikim mladezima na licu.
I kaze - ne muci i ne tuce zene. Svaki od ovih prizora su ocigledno mucenje i maltretiranje, samo sada psihicki, a u mladosti je bilo fizicki - cupanje kose i slicno.
A na televiziji je, nekada prije, prikazivao reklamu sa starim ljudima koji sjede sa drustvom, jedu, piju, smiju se i uzivaju, sa porukom: Sta je tajna dugogodisnjaka sa Mediterana. Pa gdje je taj sretni i veseli svijet starijih ljudi o kojem si se toliko hvalisao? Je li boze?
Mene ubija otkako sam imala 34 godine. Ali posebno od kraja 50-tih. Evo, sada mi je 61 godina i bog se potrudio da svaki moj dan bude ispunjen mucnim scenama. Muci me kao Isusa na raspelu, psihicki me muci vrlo ruznim prizorima, filmovima, muzikom. Kada mu to dosadi daje mi vrlo jake bolove. I kaze - zene lazu da su zlostavljane. Ne lazu. Ne tuce ih fizicki, najcesce se trudi da se ti udarci ne vide spolja, golim okom, ali ih muci na sve ostale moguce nacine. Iz kuce se vise gotovo ne moze izaci. Podjemo u grad - sve ulice zakrcene i putujemo nevjerovatno dugo. O putovanju u inostranstvo ili cak i ovdje negdje na more ne mogu ni da sanjam. Zadnje putovanje mi je bilo tako odvratno da ti se zivot smuci. Htjela sam nedavno ici u Beograd - poceh gubiti balans i razboljeh se. Filmovi ismijavaju zene nevjerovatno, prikazuju ih kao striptizete i prostitutke, od cega mi se povraca. Kriminalisticke serije su kao sprave za mucenje. Nije to gledanje televizije, kao sto se cinilo nekad, nego pravo gestapovsko ispitivanje, koje se osjeca vise kao batinanje, nego kao neki vid razonode. I kaze - ne maltretira zene.
Podjem kod zubara, vidim neke nevjerovatno stare i nevjerovatno ruzne ljude. Odemo u grad da suprug popravi sat - u prodavca ne mozes gledati od gadosti, koliko mu je lice iznakazeno. Vracamo se iz grada - vidim vrlo staru zenu sa vrlo ruznim velikim mladezima na licu.
I kaze - ne muci i ne tuce zene. Svaki od ovih prizora su ocigledno mucenje i maltretiranje, samo sada psihicki, a u mladosti je bilo fizicki - cupanje kose i slicno.
A na televiziji je, nekada prije, prikazivao reklamu sa starim ljudima koji sjede sa drustvom, jedu, piju, smiju se i uzivaju, sa porukom: Sta je tajna dugogodisnjaka sa Mediterana. Pa gdje je taj sretni i veseli svijet starijih ljudi o kojem si se toliko hvalisao? Je li boze?
Troja- Legendarni član
- Broj poruka : 17009
Lokacija : London
Datum upisa : 08.12.2010
Re: Naš mali dnevnik
Nocas sam imala ruzne i teske snove svu noc. Sve se vrtilo oko smrti i oko toga da cu umrijeti. Probudila sam se u 5 ujutru i nisam se usudila nastaviti spavati strahujuci da ce se ti snovi nastaviti. A tako mi se spavalo.
Gdje god pogledam oko sebe vidim price i vijesti o smrti. Citam knjigu - grozno. Otvorim novine - nista bolje. Gledam televiziju i isto se nastavlja, osim ako bas svrsishodno gledamo neke komedije iz 90-tih, pocetka 21-vog vijeka. Slusam muziku i vidim da se ta tuzna prica provlaci kroz mnoge, mnoge pjesme koje sam i prije cula, ali tada nisam razumjela tekst.
Otkako sam se jako iznervirala i pocela pusiti prije par mjeseci kao da mi je bog oduzeo svu snagu koju sam do tada i te kako imala, te mnogo teze hodam. Najednom. Nema govora da je to prirodni proces starenja, jer niko ne moze ‘prirodno’ ostariti za mjesec dana. Sama sam dobar dio dana, a imam ogromnu potrebu da bar povremeno komuniciram sa ljudima. A obzirom na to sto imam da kazem bolje bi bilo da nemam, jer nista lijepo i veselo vise se ne desava u mom zivotu.
Eto to je moja trenutna situacija.
Gdje god pogledam oko sebe vidim price i vijesti o smrti. Citam knjigu - grozno. Otvorim novine - nista bolje. Gledam televiziju i isto se nastavlja, osim ako bas svrsishodno gledamo neke komedije iz 90-tih, pocetka 21-vog vijeka. Slusam muziku i vidim da se ta tuzna prica provlaci kroz mnoge, mnoge pjesme koje sam i prije cula, ali tada nisam razumjela tekst.
Otkako sam se jako iznervirala i pocela pusiti prije par mjeseci kao da mi je bog oduzeo svu snagu koju sam do tada i te kako imala, te mnogo teze hodam. Najednom. Nema govora da je to prirodni proces starenja, jer niko ne moze ‘prirodno’ ostariti za mjesec dana. Sama sam dobar dio dana, a imam ogromnu potrebu da bar povremeno komuniciram sa ljudima. A obzirom na to sto imam da kazem bolje bi bilo da nemam, jer nista lijepo i veselo vise se ne desava u mom zivotu.
Eto to je moja trenutna situacija.
Troja- Legendarni član
- Broj poruka : 17009
Lokacija : London
Datum upisa : 08.12.2010
Strana 9 od 9 • 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9
Similar topics
» Dnevnik o Zidu
» Kad smo bili mali...
» Cafe ‚‚Utopija"
» Mali trikovi za domaćinstvo
» Čime su vas plašili kad ste bili mali?
» Kad smo bili mali...
» Cafe ‚‚Utopija"
» Mali trikovi za domaćinstvo
» Čime su vas plašili kad ste bili mali?
Zid :: Zabava :: Pričaonica
Strana 9 od 9
Dozvole ovog foruma:
Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu